Medvjeđi luk - nepoznata, a korisna i vrlo upotrebljiva biljka koja raste i na našim prostorima

Medvjeđi luk (Allium ursinum) vrsta je samonikle jestive biljke roda Allium, a srodna je luku i češnjaku. Kod nas je poznata pod raznim nazivima - crijemuš, crimuš, srijemuš, šumski luk, divlji luk, pasji luk...

Medvjeđi luk raste u šumama diljem Europe i u pojedinim dijelovima Azije. Kod nas raste i u nizinama i u planinskom području. U Dalmacijii, primorju kao i  obalnom području Istre i otocima ga nema.

Svi su dijelovi biljke jestivi - lukovica, peteljke cvjetova, listovi, cvijet i nezreli plodovi. Najukusniji listovi su oni posve mladi, prije izbijanja cvjetne stapke. Osim vode, bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vlakana i organskih kiselina, biljka sadrži i vitamine A, B1, B2 te folnu kiselinu, niacin i vitamin C, sumpor, magnezij te u manjim količinama mangan i željezo.

Biljka najsrodnija medvjeđem luku je planinski luk (Allium victorialis) koji kod nas raste u Gorskom kotaru i na Velebitu, a na nekim lokalitetima (Bjelolasica) zajedno s medvjeđim lukom.

Medvjeđi luk može djelovati na snižavanje krvnog tlaka te pojačava izlučivanje probavnih žlijezda.

Konzumacija se ne preporuča trudnicama, osobama koje boluju od gastritisa, upala probavnog sustava, žutice ili upale žuči.