Mogućnosti i ograničenja suzbijanja štetnih organizama trešnje - uzročnici bolesti (II.)

Zahvaljujući novim znanstvenim dostignućima u selekciji podloga, suvremenim sortama, te uvođenjem novih tehnologija u uzgoju (posebno prikladnih uzgojnih oblika), trešnja nakon dugotrajne stagnacije i/ili nazadovanja postaje zadnjih desetak godina jednom od najrentabilnijim voćnim vrstama. Tome pogoduje spoznaja da su plodovi trešnje rano i kvalitetno voće koje na tržištu postiže visoke prodajne cijene. Prvi dokazi o značaju trešnje postoje još iz razdoblja 4.000-5.000 godina p.n.e., a iz primarnog se područja uzgoja (južni Kavkaz, Kaspijsko i Crno more te sjeverni Iran) trešnja proširila gotovo po čitavoj Europi. Tako divlju trešnju pronalazimo od južnog dijela Švedske pa sve do Grčke, Turske, Italije i Španjolske na južnom dijelu Europe.

Slično je u Hrvatskoj, gdje trešnja ima dugu tradiciju, a uzgaja se manje ili više na području cijele zemlje. Novije procjene govore o uzgoju 800.000 stabala trešnje u našoj zemlji, što bi na osnovu proračuna uzgoja na bujnoj podlozi većih razmaka činilo oko 4.000 ha. Ali, kako po stanovniku trošimo svega 3 kg plodova trešanja, tržna proizvodnja je nedostatna, a većina stabala u našoj zemlji se uzgaja ekstenzivno za vlastite potrebe kućanstva. Kako nemamo dovoljno iskustva s novim podlogama, sortama i sustavima uzgoja ponekad se pogriješi kod podizanja novog nasada trešnja. Još je manje iskustva s utvrđivanjem optimalnih rokova berbe i postupcima s plodovima do potrošača, uključivši postupke čuvanja. Ipak, u pogledu kontrole štetnih organizama trešnje struka ima dovoljno spoznaja da pravovremeno, uz što manje zahvata, spriječi njihov negativan utjecaj na kvalitetu i količinu uroda.

Sa stanovišta zaštite bilja trešnja nije jako zahtjevna vrsta, kao što je primjerice “kraljica voća” – jabuka. Premda je na koštičavim voćnim vrstama opisano više od 300 različitih životinjskih štetnih organizama (uglavnom kukaca) i više od 90 različitih uzročnika bolesti, prosječno godišnje u intenzivnim nasadima trešnje koristimo insekticide 1 do 3 puta, te fungicide od 5 do 7 puta. Izbor staništa na kojem se podiže novi nasad je od velike važnosti jer treba izbjegavati položaje s povišenom vlagom zraka i dugotrajnim zadržavanjem vlage u krošnji, što izravno utječe na stupanj pojave i razvoja biljnih bolesti.

Kao u većini voćnih vrsta preporučuje se u integriranoj i/ili ekološkoj proizvodnji provoditi preventivna tretiranja bakarnim pripravcima ujesen u vrijeme otpadanja lišća i kasnim zimskim rokovima prije otvaranja pupova. To stoga jer se na trešnji javljaju bolesti tipične većem broju koštičavog voća, npr. palež cvijeta i trulež plodova (Monilina laxa, M.fructigena, M.fructicola), šupljikavost lišća (Stigmina carpophylla)  i kozičavost lišća (Blumeriella jaapii). Njihovo usmjereno suzbijanje organskim fungicidima tijekom vegetacije se provodi samo u plantažnim nasadima, dok se veliki broj osamljenih stabla uz okućnice i/ili vikendice ne štiti protiv spomenutih uzročnika bolesti. 

Sušenje grančica i trulež plodova koju uzrokuju Monilinia vrste (Monilinia laxa, M.fructigena i M.fructicola) je vrlo opasna i štetna bolest na svim koštičavim vrstama, a pri jačim zarazama mogu propasti čitava stabla! Među voćnim vrstama i sortama postoje značajne razlike u osjetljivosti, a najjače su na ovu skupinu bolesti osjetljive marelice i višnje, a tek nešto manje trešnje. Od sorata trešnje najviše su na patološko sušenje grančica i trulež plodova osjetljive burlat, merton glory, nordwunder i van! Tijekom vlažna vremena za vrijeme cvatnje trešnje konidije Monilinia vrsta prodiru kroz njušku tučka u plodnicu, a preko cvjetne peteljke inficiraju žilno staničje grančica. Uzročnik bolesti izlučuje toksine koji se šire staničjem floema na veće udaljenosti i uzrokuju sušenje grančica.

Štete od ove bolesti ovise o količini oborina tijekom cvatnje. Ako je tijekom cvatnje trešnja suho i toplo razdoblje usmjereno kemijsko suzbijanje nije potrebno! U kišovitim cvjetnim sezonama marelice i višnje je potrebno u cvatnji tretirati barem dva puta, a trešnje i breskve najmanje jednom. Ako planiramo samo jedno tretiranje, dopuštene fungicide apliciramo prije pune cvatnje i prije najavljenih obilnih padalina! Ako se odlučimo za dva tretiranja u cvatnji, tada prvu aplikaciju provodimo u vrijeme otvaranja 30 % cvjetova, a drugo kada je otvoreno barem 60 % cvjetnih organa. Zaražene organe je krajem cvatnje potrebno čim prije odrezati i odstraniti.

Tijekom zimske rezidbe uklanjamo sve mumificirane plodove iz krošnje jer su važan izvor zaraze. Cvjetna “monilija” se kasnije širi na plodove trešnje i uzrokuje njihovu trulež! Vrlo učinkovita mjera protiv pucanja i širenja truleži plodova trešnje je prekrivanje nasada nepropusnim folijama za kišu prije početka dozrijevanja! Na trulež plodova su naročito osjetljive sorte trešnje s vodenim plodovima koji sadrže manje suhe tvari, a koji jače pucaju u vrijeme kišovitog dozrijevanja! U takvim nasadima obično tjedan dana prije berbe koristimo fungicide s propisanom kraćom karencom u trajanju samo 3 dana (npr. Teldor SC, Luna Experience SC, Indar EW).

Šupljikavost lišća (Stigmina carpophila) je lako prepoznatljiva bolest svih koštičavih voćaka. Na napadnutom se lišću prvo pojavljuju sitne smeđe pjege. Na rubu takvih pjega se razvija barijera zaštitnog tkiva, središnji dio ispada, pa lišće postaje rupičasto. Moguće su zaraze plodova i mladica, a kao posljedica se javlja jače fiziološko otpadanje plodova i jači razvoj truleži. Na plodovima trešnje se pojavljuju veće pjege smeđe boje sa izraženim crvenim rubom, a nalikuju pjegama koje nastaju kao posljedica zaraze bakterijama iz roda Pseudomonas. Uzročnik ove bolesti prezimi na granama u jedva vidljivim površinskim ranama, a važan izvor zaraze mogu biti inficirani plodovi (“mumije”).

Šupljikavost stoga suzbijamo primjenom bakarnih fungicida pred početak vegetacije (neposredno prije proljetnog otvaranja pupova). Bakarni fungicidi dopušteni u našoj zemlji za primjeni u trešnji su: Bordoška juha Caffaro i Manica WP, Champion flow SC, Cuprablau Z WP, Cuprocaffaro WP, Crveno Ulje EC, Modro Ulje EC, Modra galica K,  Neoram WG, Nordox WG, Rame Caffaro WP. Tijekom vegetacije trešnje na šupljikavost lišća su također djelotvorna sredstva na osnovi kaptana, mankozeba, te djelatne tvari iz skupine strobilurina (trifloksistrobin, piraklostrobin) i triazola (tebukonazol, fenbukonazol).

Kozičavost lišća (Blumeriella jaapii) se pojavljuje svake godine, a osim trešnje još više napada višnje. U kišovitim i toplim sezonama može inficirati plodove i mladice. Obično se prve crvenkaste i sitne pjege pojavljuju tijekom mjeseca lipnja, a jači razvoj bolesti s mogućom defolijacijom događa se nakon berbe plodova. Neželjene posljedice ljetnih infekcija su vidljive na urode tek u narednoj godini. U srpnju se na lišću pojavljuje veliki broj pjega koje potamne, lisno tkivo mijenja boju u žutu i otpada.

U osjetljivim sortama kozičavost suzbijamo barem dvaput od kraja cvatnje do početka zriobe plodova i barem jedan do dva puta nakon berbe. Na kozičavost su djelotvorne površinske djelatne tvari kaptan (Captan 50 WP) i dodine (Chromodin WP), ali također triazoli i strobilurini koji se koriste protiv paleži ili truleži (Monilinia), npr. Nativo WG, Signum DF, Indar EW, Luna Experience SC. Samo nakon berbe na trešnjama je protiv kozičavosti dopuštena primjena mankozeba (Dithane DG Neotec).

Na trešnjama se još mogu pojaviti i druge bolesti, među kojima ističemo “antraknozu” plodova (Glomerella cingulata) (vidi tablicu 1.) i bakterijski rak (Pseudomonas syringae). Osim negativnih primjena na drvu bakterijske bolesti u obliku pjegavosti mogu inficirati lišće i plodove trešnje.

Globalnim klimatskim promjenama očekujemo porast šteta od bakterijskih bolesti na koštičavom voću pa primjena bakrenih pripravaka pred početak vegetacije i ponovno ujesen kada otpadne više od 80 % lišća postaje osnovna preventivna mjera koju moraju poduzimati vlasnici plantažnih nasada.