Kajkaviana 15.04.2016. 12:41. Zadnja izmjena: 28.09.2016. 13:08.

Bara ili Žofa?

Kajkavska imena luda nalaze se svuda!

O ekonomičnosti u jeziku rečeno je i pisano mnogo. Radnja, primjerice, Orwellovog romana "1984." vrti se između ostalog i oko takozvanog "Newspeaka" iliti "novogovora", primjera onog što bi se dogodilo da se ekonomska načela štedljivosti i funkcionalnosti primijene na jezik.

U svakodnevnom govoru postoji težnja da se stvari krate, što zbog bržeg sporazumijevanja, što zbog praktičnosti ili želje za upotrebom žargona, naprosto - pojmove kratimo. Ne štedimo ni osobna imena - tako "Barbara" postaje "Barica" ili "Bara", "Marija" postaje "Marica" ili "Mara", a "Katarina" "Katica" ili "Kata"... To su poznatiji primjeri koji se upotrebljavaju na čitavom kajkavskom govornom prostoru. Što je, međutim, s onim manje poznatima, specifičnijima za prostor Međimurja?

Međimurci najčešće krate imena starijih žena, iako ima i drugih primjera. Tako npr. žensko ime "Monika" postaje "Muna", "Sofija" je "Žofa", a "Anastazija" - "Staza". Treba pritom napomenuti da su nekad ljudi djeci nadijevali imena svetaca, pogotovo ako je dijete rođeno datumski blizu dana dotičnog sveca. Budući da su sveci često nosili imena latinskog ili grčkog porijekla, ljudi su često takva imena skraćivali i fonetski prilagođavali međimurskom govoru i "međimurskom uhu".

"Cecilija" se u svakodnevnom govoru pretvara u "Cilu", "Agneza" u "Nežu", a postoje i alternativne verzije za Mariju osim gore navedenih: to su "Mica", "Micika" i, osobito u srednjem Međimurju, "Mariča" (naglasak na srednjem slogu).

Što se tiče muških imena, vrlo često ime među Međimurcima, "Ivan", postaje "Vanč" dok je "Imbra", zanimljivo, iskrivljena verzija mađarskog "Imre" što znači "Mirko", mada su isti nadimak nosili i muškarci imena "Ambrozije" što je nekad bilo relativno često ime među kajkavcima, također zbog utjecaja katoličkog kalendara. "Alojzije" ili "Alojz" kraće je, odmila, "Lojzek", a "Matija" - "Mata" ili "Mato". "Andrija" je "Draš" ili "Jendraš" što znamo iz serije "Gruntovčani", a isto vrijedi i za ime novijeg datuma "Dražen".

"Stjepan" je "Štef" u većini kajkavskih govora, a u Međimurju, pod utjecajem mađarskog, čest je oblik i "Pišta", i kao nadimak i kao vlastito ime.

Našli bismo ovakvih primjera još, a neka od nabrojenih imena u ponovnom su uzletu, što kao "con" ili nadimak, što kao legitimna imena, no to je već tema za neki drugi članak.