Kajkaviana 25.01.2017. 10:03. Zadnja izmjena: 25.01.2017. 10:21.

Iz jezične tiblice

Kartamo se za razbibrigu z štere tu i tam i svaja zide!

Osim šnapsa, u Međimurju i drugim kajkavskim krajevima te bivšem području Austro-Ugarske općenito jedna od najpopularnijih kartaških igara je bela ili belot. Toliko je popularna da je praktično svako mjesto razvilo vlastita pravila te izraze vezane uz igru. Belot porijeklo vuče iz Francuske gdje se naziva belote, a u svijetu postoje brojne verzije i varijacije. Tako se u arapskom svijetu igra naziva baloot dok je na Cipru poznata kao pilotta.

Pripada takozvanoj bračnoj skupini kartaških igara koje se tako nazivaju zbog braka kralja i kraljice što čini karakteristično zvanje. U šnapsu ovo se zvanje kod nas naziva cvancik (prema njemačkom zwanzig, dvadeset) ili fircig (prema njemačkom vierzig - ako se radi o adutu, zvanje vrijedi četrdeset ), dok se u belotu isto zvanje potvrđuje povikom bela! i bacanjem jedne od tih dviju karata.

Zanimljive lokalne varijacije nastaju kod nekih pravila, osobito u terminologiji igre. Tako se npr. kartu vrijednosti dva boda u cijelom Međimurju zove njemačkim izrazom unter, ali je dio Međimuraca kolokvijalno zove i baba dok je drugi dio zove dečko. Isto vrijedi i za kartu od tri poena – naziv ober je univerzalan, no izrazi baba i dečko su međusobno izmjenjivi, što nerijetko dovodi do nesporazuma, čak i svađe.

Varijabilnost je vidljiva i u drugim aspektima igre, npr. kod smjera (koji je u većini međimurskih mjesta istovjetan smjeru kazaljke na satu, no ponegdje i suprotan, kakav je i u većem dijelu Hrvatske), kod načina određivanja tko će započeti partiju, kod sankcioniranja pogrešaka (npr. piše li se automatski pad ili ne piše) i slično.

Sve to upućuje nas na zanimljivu činjenicu: baš kao i u jeziku, skloni smo i drugdje stvarati vlastite, makar i blage varijacije, djelomično i zato da negdje ostavimo svoj pečat.