Ak vam tre kaj zašiti, idite k Sabolu!

Prva uža zajednica kojoj pripadamo naša je obitelj. Pripadnost obitelji izražavamo obiteljskim imenom, odnosno prezimenom. Ono često sa sobom nosi dašak prošlosti i može nam dati naznaku povijesnih tokova i razvitka roda, obitelji, plemenske zajednice...

Međimurska su prezimena pogotovo zanimljiva, najviše zbog utjecaja susjednih i bliskih naroda, osobito Mađara, Slovenaca i Austrijanaca, a priličnu baštinu ostavili su i Turci.

Najraširenije međimursko (a i hrvatsko) prezime, Horvat, dolazi od mađarskog termina za Hrvata. Kad su, naime, evidentirali stanovništvo, Hrvate se često nije popisivalo prezimenom, nego se uz ime pojedinca naprosto stavila napomena – Horvat.

Niz obiteljskih imena nastao je prema zanimanju glave obitelji (Mlinarić, Kovač, Šoštarić...), neka prema području na kojem žive ili su živjeli preci čovjeka (Posavec, Preksavec, Podravec, Međimurec, Zagorec), no nama su najinteresantnija (i najlakše im je pratiti razvoj) prezimena stranog podrijetla.

Tako, primjerice, kod nas vrlo rašireno prezime Varga dolazi od mađarske riječi za obućara (šoštara) dok također često prezime Farkaš označava vuka. Najviše ih je ipak nastalo od zanimanja pa je tako Sabol – krojač, Kočiš – kočijaš, Hegeduš – violinist, a Boroš označava vinara. Vadas je lovac dok za prezime Oršuš postoji više teorija pri čemu najvjerojatnija tvrdi kako je to naziv za prelca.

Ovakvih primjera ima još podosta (Tot – Slaven, Polgar – građanin, Kerekeš – kolar, Nađ – velik, Kiš – malen, Salaj – pripadnik županije Zala itd.), a svaki od njih krije neku priču. Obzirom da su međimurska imena stara, kod većine možemo istražiti samo dio bogate povijesti. Preostale dijelove možemo tek – prepustiti mašti.