Denes je prekzutra od predefčarom!

Čakavci kažu čera, jučera, štokavci jučer i juče, a kajkavci fčera, fčara, ščera... Prekjučer ili prekfčera, predefčarom, prekščera... Varijabilnost je ovih izraza velika, vjerojatno i stoga što se veoma često upotrebljavaju. Jučer je hrvatski standardni izraz koji je doslovno sklopljen od dviju riječi, a znači dan prije.

Zapravo je to pojam skraćen od jučera koji dolazi od praslavenskog včera (pri čemu između prva dva glasa dolazi poluglas) 

koji je ustvari instrumental jednine riječi večer odn. včer što je opet nastalo od praindoeuropskog wek^Wspero. U grčkom pojam je postao hespera, a u latinskom vespera.

Ova je veza vidljiva i u nekim keltskim oblicima, primjerice u srednjevelškom riječ večer postala je ucher što nedvojbeno podsjeća na jučer. U indoeuropskom prajeziku k*sep znači noć dok prvi dio pojma (we) još uvijek nije poznat, no postoji teorija kako se radi o prefiksu koji označava ono što prethodi, pred- ili prije.

Sličnu situaciju imamo i kad želimo izreći da će se nešto dogoditi dan poslije danas – sutra ili zutra. Naime, sutra je naprosto skraćeni oblik od sjutra – izraza koji naprosto znači s novim jutrom, baš kao što fčera znači prethodne večeri, od večeri.

Pojmovi danas i denes sami su po sebi relativno jasni – dolaze od riječi dan, a doslovno znače ovog dana, s ovim danom. Svi navedeni primjeri divan su simbol bogatstva jezika i prikaz njegove ekonomičnosti te relativiziranja vremena naših starih koje je nastalo iz potrebe i razmišljanja o prošlosti i budućnosti.

Teško je i zamisliti da su se mogli razviti drugačiji i bolji načini za njihovo izricanje s obzirom na povijesne, jezične i geopolitičke okolnosti, iako to nije bilo i nemoguće.