Futač more biti i ftič i ceckalec!

Kajkavsko narječje općenito je vrlo bogato nazivima raznih životinja i skupina životinja. Ovo je nazivlje ćesto vezano s raznim terminima iz svakodnevnog života koji su se toliko uvriježili da više ni ne razmišljamo o njihovom porijeklu. Tako je npr. jedan od starih kajkavskih naziva za sisavce kao grupu životinja ceckalci ili cickalci. Osim toga, ceckalec ili cecavec je i dojenče. Baš kao što su sisa i sisanje povezani s terminom sisavci, tako je i to slučaj sa riječju cecek prema kojoj su ime dobili ceckalci. Ova riječ ima i neposredne veze s žargonskim nazivom za grudi - cice.

Specifičan po tome što je u Međimurju relativno rijedak, a ima nekoliko različitih naziva je tvor. Osim naziva sličnog standardnom, tvorec ili thorec, tvora su stari Međimurci zvali još i smrduh te futač.

Futati je stari glagol s korijenom u praindoeuropskom jeziku gdje je osnova *fut označavala razne stvari, od dima, smrada, mirisa do pare, isparavanja i magle. Futač je osim toga naziv i za pticu koja se na standardu zove pupavac, a koju se može naći u Hrvatskom zagorju, povremeno i u Međimurju.

Osim ovih, zanimljiv je i izraz pirgač kako su stari kajkavci zvali tigra. Ime je slično pridjevu pirgan što znači šaren, kariran ili prugast, no nije poznato je li pridjev nazvan prema izrazu za tigra ili obrnuto (kokoš, primjerice, može biti pirgana ili pergana, kako kazuje i jedna poznata pjesma).

Postoji i hrpa izraza sličnih hrvatskom standardu kao što su jazbec (jazavac), nosorožec (nosorog), medved ili medvet, dok drugi s njim nemaju veze (npr. pogan kao naziv za štakora – jer je taj pojam označavao bolest ili veliku nevolju poput kuge koju su oni prenosili), no velika većina njih krije poneku zanimljivu povijesnu priču.