Idemo se šnapsat, ali s kartama, ne pijačom!

Kao i u drugim krajevima nekadašnje Austro-Ugarske, i u Međimurju su se očuvale kartaške igre koje su nastale na području današnje Austrije ili Mađarske. Najčešći kartaški špil kod nas i danas su popularne mađarice ili mađarski igraći špil koji je izumio Joszef Schneider, s prepoznatljivim likovima koji se baziraju na predstavi Wilhelm Tell Friedricha Schillera.

Te se kartaške igre vjerojatno prenijeli mađarski vojnici koji su ih preuzeli od Austrijanaca, a koji su bili smješteni u Međimurju. Radilo se o raznovrsnim igrama i njihovim verzijama, no od svih su se i danas sačuvale dvije od kojih je jedna šnaps.

Šnaps je jednostavna kartaška igra koja dolazi u nekoliko verzija. Naš pojam nastao je od austrijskog naziva Schnapsen (nema veze s popularnim njemačkim pićem – Schnappsom!), dok ga se u Njemačkoj naziva Sechsundsechzig ili šezdeset i šest prema broju bodova potrebnih za pobjedu. Osim klasičnog austrijskog šnapsa (s mađarskom podverzijom), postoji i tzv. ruski šnaps s podosta različitim pravilima. Istu igru u Rumunjskoj nazivaju Cruce što znači križ zbog toga što je obično igraju četiri igrača pri čemu su timovi smješteni jedan nasuprot drugome (unakrst).

U Češkoj i Slovačkoj ista se igra naziva Mariaš (prema Mariagen-Spiel, starogermanski bračna igra, zbog braka kralja i kraljice što je popularno zvanje), u Mađarskoj Ulti, Finskoj Marjapussi, Francuskoj Bezique, a Americi Pinochle. Različitost pravila u svakoj od ovih verzija ponekad je izazivala zbrku među igračima raznih nacionalnosti, pa čak i igrača iz raznih krajeva iste države. Primjerice, neki Međimurci kartu vrijednosti dva boda nazivaju babom ili damom, a tri boda dečkom dok ostatak Hrvatske čini obrnuto. Isto vrijedi i za smjer igre koji je za većinu suprotan od smjera kazaljke na satu.

Ove varijacije dovode do komičnih situacija te bi bilo doista vrijedno istražiti kako se koja igra sačuvala u pojedinom kraju.