Kalamper, kalamper, kupite kalamper!

Međimurci se proizvodnjom krumpira, odnosno kalampera, intenzivno bave već više od pola stoljeća. Nije stoga čuda da su se pojavili mnogi karakteristični pojmovi usko vezani uz poljoprivrednu proizvodnju, a napose proizvodnju kalampera, koji označavaju pojave i predmete korištene u svakodnevici poljoprivrednika. Mnogi od ovih izraza nisu široko poznati obzirom da se prosječni građanin s njima ne susreće.

Tako je, primjerice, dnika pojam koji označava najniži dio poljoprivredne površine. Oranica, naime, najčešće nije apsolutno ravna, već je dio obično niži te se na tom području najduže zadržava voda. Ovo znači da će u sušnom razdoblju dnika biti najplodniji dio polja jer će se tu zadržavati najviše vode, dok će tijekom izrazito kišovitog razdoblja kalamper na ovom području početi truliti ili ga uopće neće biti zbog viška vode, a nerijetko će ovdje nastati i blato. Ime se izvodi od imenice dno, obzirom da se radi o uleknuću terena.

Kalamper se na poljoprivrednim površinama sadi u redovima pomoću sadilice, no kako je površina rijetko savršeni pravokutnik, nastaju vukleki ili vuklejeki. To su kraći redovi, tj. oni koji ne idu čitavom dužinom površine zbog njezinog suženja kako se sadnja primiče kraju terena, a sade se zbog maksimalne iskoristivosti, odnosno kako dio površine ne bi ostao prazan.

Kako se krumpir danas bere gotovo isključivo kombajnom koji se pri kraju reda mora okrenuti, iskapaju se vrtjoki (vrtnjaci). Radi se o prostoru na kojem se krumpir iskapa i bere ručno – motikom, s jedne i s druge strane oranice da bi se napravilo mjesta za okretanje kombajna kako ne bi dolazilo do gaženja kulture.

Mnogi su pojmovi nastali iskustveno i iz potrebe ili ekonomičnosti; tako npr. ne postoji naziv za već prodani kalamper jer on u konačnici nije ni bitan...