Kam ideš? V Čafce. Otkud ideš? Ščavec...

Mnoga međimurska mjesta imaju službene, gospocke verzije imena te one prave koje narod koristi u svakodnevnom govoru. Na iskrivljavanje su utjecali mnogi faktori, od jezične ekonomičnosti koja ima tendenciju skratiti izraz, do prilagođavanja službenog naziva lokalnom govoru, glasovnih promjena poput jednačenja po mjestu tvorbe i slično.

Većina ovih izraza poznata je uglavnom mještanima susjednih i sela na koje se oni odnose. Spomenimo i kako su u prošlosti mnoga međimurska mjesta nosila ime u množini, vjerojatno stoga što se selo nije percipiralo kao jedinstvena tvorevina, već skup nastambi i četvrti, odn. ulica.

Tako je npr. narodni naziv za Pribislavec – Prslavec, odn. Prslafci. Gardinovec ima sličnu promjenu pa postaje Garnovec ili Garnofci. Domašinec je Domašanec ili Domašanci, Orehovica – Revica ili Rehovica, a Vratišinec postaje Vratišanec, odn. Vratišanci. Danas se množina češće koristi samo u određenim kontekstima (npr. uz akuzativ) pa će uz pitanje Otkud si? odgovor glasiti Z Domašanec, no na pitanje Kam ideš? odgovorit će V Domašance.

Jedan od zanimljivijih primjera svakako je i Čehovec koji mijenja naziv u Čavec, dok se ide v Čafce. Oblik u genitivu iz drugog pitanja u naslovu nastaje spajanjem riječi iz, odn. z s imenom sela pa nastaje struktura z Čavec koja se u govoru ostvaruje kao ščavec.

Mala Subotica rijetko je mala u svakodnevnom govoru, obično se govori o Sobotici (poneki šaljivdžija koristit će i stari mađarski naziv Kisszabatka, odn. Kišsabatka), Goričan postaje Gorčan ili Gorčani, a Dekanovcu ime ostaje isto, ali se koristi i množinski oblik Dekanofci.

Tak, ve dok sam vam se povedal, moram dleteti v Sredejšče...