Mlečec, maslačak, cicvarica...

Nakon igre na livadi mnogo puta smo se znali vratiti kući s brojnim rekvizitima, bilo da se radilo o čičcima, mrljama od trave ili bijelim flekama koje su se misteriozno pojavile na hlačama.

Kaj, pak si se po mlečecima kotal?, pitala bi baka s mrzovoljnim negodovanjem. U ono vrijeme mislio sam da govori o nekim zamišljenim poljima mlijeka. Tek mi je godinama kasnije postalo jasno da je mlečec naziv i za maslačak – cvijet čije ime prihvaćamo bez razmišljanja i za koji nam možda nikad neće na pamet pasti da je naziv dobio prema maslacu i upravo tim mliječnim mrljama koje su toliko puta ostale na dječjoj odjeći.

Mlečec je osim toga naziv i za mladi kukuruz šećerac, nekad omiljenu poslasticu i usputni desert koji su vragolani znali ubrati po povratku s polja ili dnevne serije nepodopština.

U donjem Međimurju postoji još jedan interesantan naziv za mladi maslačak, a to je cicvarica. Od tog su se lišća nekad često pravile salate, a ime ga povezuje s drugim popularnim jelom – cicvarom. Cicvara je još jedan od onih starinskih specijaliteta velike raznovrsnosti – praktički je svako kućanstvo imalo svoj recept, a nije bila popularna samo u dijelovima našeg zavičaja, već i puno šire.

Pravila se s mlijekom, vodom, brašnom i solju uz dodatak nekog od mliječnih proizvoda – često je to bio kajmak, odn. vrhnje (pogotovo se rado stavljao mlečni oblak kako smo mi djeca nazivali opnu koja se stvarala na vrućem mlijeku), kiselo mlijeko, jogurt ili neki od drugih domaćih mliječnih proizvoda koji su mnogima obilježili djetinjstvo.

Razmišljajući o suptilnim, a zapravo logičnim vezama ovih pojmova, ne mogu, a da se ne sjetim poznatih stihova:

Na paši su gruntali dečeci / gde buju najslajši mlečeci...