Saki osel na svoj posel!

U Međimurju se ljudi od pamtivijeka bave poljodjelstvom i stočarstvom. U prvoj su navedenoj grani poljoprivrede životinje upotrebljavali kao radne strojeve – za vuču kola, plugova, zaprega i slično, dok su ih u drugoj uzgajali zbog mesa, mlijeka, kože, vune, krzna i slično. Zbog toga se razvio sijaset izraza vezanih uz imena ili smještajne kapacitete životinja od kojih su neki isključivo vezani uz ovo područje, dok su se drugi razvili iz općeslavenske ili europske tradicije.

Tako npr. izraz osel (u krajevima gdje prevladava štokavica osao) označava magare, a često se koristi i kao umanjenica oslek (često u narodnim izrekama, npr.: Dok je osleku dobro, ide na led plesat). Ova imenica do nas je došla iz praslavenskog osl koje su Slaveni preuzeli od Gota. Naime, Goti su latinski izraz asinus pretvorili u asilus što je u slavenskim jezicima postalo osal, osel, osl, osao i slično. Čak i u engleskom jeziku postoji (uz donkey) nešto rjeđe korišten izraz ass koji dolazi od istog latinskog pojma.

Kajkavci koriste i mnoge izraze za svinje. Pojedina korištena riječ često ne govori samo o vrsti, već i o spolu ili starosti životinje. Tako u srednjem Međimurju postoji pojam marosec (u nekim mjestima marostec ili nerasec) koji se razvio od riječi nerast, a označava odraslog plodnog mužjaka svinje koji se koristi za potrebe rasploda (onaj koji više ne raste, nerast > nerastec > marostec). Česta je i riječ pajcek koja je preuzeta iz poljskog jezika (paciuk).

Kao što svaki od nas kod kuće voli imati svoj kutak, slično vrijedi i za svinje. Naime, riječ kotec ili kotac koja označava stanište domaćeg pajceka znači upravo to – mali kut...