Iz jezične tiblice
Vroči langoši i mrzel gvirc
Koje vam prve asocijacije padaju na pamet kad se spomene bilo koje međimursko proščenje? Osim licitara i licitarskih srdaca, gužve i igračaka, svečane mise, vrtuljaka i auteka, sigurno ćete se sjetiti gvirca te langoša.
Vjerojatno nema Međimurca koji nije barem jednom okusio ili barem vidio langoše, popularno jelo koje smo preuzeli od Mađara, a oni opet od Turaka, no usput razvili i druge verzije jela. U nekim se im selima u Međimurju dodaje krumpir čega u originalnoj recepturi nema te ih se tada naziva lepa(n)jkama zbog sličnosti s lepinjama – drugim vrstama pečenog tijesta (npr. somunom). U pojedinim dijelovima Međimurja oba se izraza upotrebljavaju neovisno o sastojcima za bilo kakvu vrst tijesta pečenog na takav način.
Riječ lángos u mađarski je jezik ušla putem turskog izraza lalanga kako oni nazivaju smjesu tijesta isprženog u vrućem ulju. U turskoj je kuhinji ovo jelo desert koji se jede s različitim vrstama sirupa ili sa šećerom. Zanimljivo je da izraz lalanga postoji i u tagalog jeziku s Filipina (gdje označava jednjak, odn. jelo) kamo su ga prenijeli španjolski mornari.
Gvirc ili gverc, slavenski medovina, je vino od meda, uz medenu rakiju jedno od najstarijih alkoholnih pića poznatih čovjeku. Spominje se u mnogim drevnim legendama (u npr. nordijskoj mitologiji to je omiljeno piće bogova), a dobiva se vrenjem otopine prirodnog meda. Kod nas se osobito veže uz velika proštenja (Porcijunkulovo, Velika Meša...) kad mnogi medičari prodaju ovo slatko i osvježavajuće alkoholno piće (prema njemačkom Gewürze – začini; odnosi se na razne začine koji ulaze u recept).
Sezona ovih poslastica upravo je u tijeku pa uživajte u njima, ali umjereno, jer kažu da s vragom ne tre tikve saditi, ali niti gvirca piti!