Pazite, fakini, kaj vas ne dograbi hahar!

Mnogi izrazi koje smo preuzeli iz drugih jezika nose stilsku obilježenost koja se ne može postići domaćim pojmom. Riječi zvuče strano te u nekom kontekstu to može pojačati osnovni dojam. Kad npr. kažemo da je netko fakin, imamo drukčiju predodžbu nego u slučaju da upotrijebimo neki od hrvatskih izraza (deran, obješenjak). Fakin označava osobu koja radi sitne nepodopštine, obično na lukav način. Izraz dolazi iz talijanskog jezika – il facchino, gdje je originalno (a u nekim našim regijama je još uvijek tako) označavao mladog dječaka koji je služio na nekoj od pozicija pomoćnog osoblja, npr. kao nosač u hotelu, pomoćnik sluge i slično. Nosači su često kratili vrijeme upravo takvim sitnim podmetanjima – gostima, prolaznicima, policiji...

U Međimurju se za sličnog obješenjaka upotrebljava i izraz fačuk, iako je taj pojam mnogo ozbiljnijeg, pogrdnog porijekla. Naime, fačuk dolazi od mađarskog fattyu (množina fattyuk) što znači kopile, odn. dijete rođeno izvan braka.

Relativno pogrdan naziv može poprimiti prisni, zaštitnički ton, pogotovo prema osobama koje ne mogu brinuti same za sebe (poput mlađe djece). Tako se dijete odmila može nazvati gjusom (jednina g(n)jus) što dolazi od praslavenskog gnus, a osnovno je značenje izmet male životinje. Metaforički se zapravo želi izreći kako se radi o djetetu dovoljno malenom da ne može brinuti o sebi zbog čega treba zaštitu odrasle osobe.

Nešto su drukčiji izrazi hahar i huncut. Huncut ili vragolan k nama je došao (preko mađarskog) iz njemačkog gdje Hundsfott (doslovno reproduktivni sustav kuje) kao pojam može označavati i fakina i fačuka. Hahar (mađ. nasilnik) je obično fizički jača osoba – siledžija, skitnica, fakin.

S ostalima ne biste trebali imati previše problema, no obratite pozornost na hahare oko sebe!