Pre farofu se čuje cinkuš, do cintora bu treba iti!

Prva dva dana mjeseca studenog posvećena su kršćanskim svecima i onima koji više nisu s nama. Tom prigodom posjećujemo groblje koje Međimurci zovu cintor. Ovaj naziv k nama je stigao iz latinskog jezika (preko mađarskog czinterem, czintorom) u kojem pojam cimiterio ili coemeterio označava crkveno dvorište i prostor oko crkve. Kako je groblje često bilo smješteno upravo u krugu crkve, odn. cirkve, s vremenom se izraz počeo odnositi isključivo na nj. Slične izraze nalazimo diljem Europe (tal. cimitero, eng. cemetery, fr. cimiticre, u Dalmatinskoj zagori šamatorje...), a izvor im je u grčkom pojmu koimcterion koji označava prostor gdje se spava, budući da kršćani pokojnike smatraju spavačima koji čekaju na uskrsnuće.

Kad već spominjemo crkveno dvorište, kažimo i da se crkveni dvor, tj. prostor u kojem je obično smješten lokalni svećenik, a povremeno i koji redovnički red, kod nas zove farof što dolazi od njemačkog Pfarrhoff. Naime, njemački izraz Pfarre znači župa, što mi i danas (fara) upotrebljavamo, no današnji kontekst zna se protegnuti i na općinu. Sjetimo se poznate pjesme Kaj se pripetilo, kaj se dogodilo, vu beličkoj fari, v gardinovskem seli...

Tako je Pfarrhoff označavao župni dvor. Izraz također potječe iz grčkog (paroecia), a u mnoge europske jezike stigao je u doba Rimljana preko latinskog pojma parochia. Još jedan uz crkvu vezan kajkavski izraz je i cinkuš (prema kojem se imenovao i poznati zagrebački sastav Cinkuši) koji označava malo crkveno zvono ili zvonce kojim se pokojnik ispraćivao na groblju. Naziv smo preuzeli od Mađara (mađ. csengo = zvono).

Kako je crkva jedan od središnjih lokaliteta svakog međimurskog mjesta, aktivnosti vezane uz taj prostor bile su mnogobrojne. Nije stoga ni čudo da se u pojmovima povezanima s crkvenom terminologijom krije mala Europa.