Kajkaviana 01.04.2016. 09:30. Zadnja izmjena: 15.12.2016. 12:41.

Međimurska tradicionalna gradnja

Što je "škedenj" i od čega se sastojao?

Unatoč sveopćoj urbanizaciji, u svakodnevnom se međimurskom životu još uvijek koriste termini vezani uz tradiciju, običaje i kulturnu baštinu našeg kraja. Neki su za tradiciju samo čuli, drugi je i vidjeli, no neki je još uvijek i žive.

Belički je "škedenj" ili "škedej", kako se izgovara, još uvijek itekako prisutan na većini "gruntova". Govorim o beličkom zato što postoje razne vrste "škedji" gdje svako selo može imati svoje verzije.

Škede(n)j (štagalj) zasebna je gospodarska zgrada sa građevinskim i sociološkim posebnostima. U srednjem Međimurju (u krugu od oko 15 km oko Čakovca) škedej se sastoji od 3 dijela odijeljenih stupovima i gredama: guhna, parme i parmiča.

Guhno (gumno, guvno) je glavni, središnji dio škedja te se često upotrebljava kao istoznačnica za cijelu strukturu. Na guhnu su se čuvali gospodarski strojevi, ponekad se ručno ljuštilo kukuruz ili se probirao krumpir. Sama je zgrada bila višenamjenska. Pod škedja bio je hladan, zemljani. Najčešće su tu bila smještena kola koja su vukli konji ili goveda, a u novije vrijeme traktori.

Parma je smještena bočno u škedju, a osnovna joj je namjena bila čuvanje sijena (zaštita od vlage). Parme su obično bile i s jedne i s druge strane, a u stražnjem njenu dijelu ostajao je manji dio koji se mogao ograditi - parmič. U (ili "na") parmiču često se čuvalo "kurzi(n)je" (kukuruzovina, "ljuščinje", ljuske klipova kukuruza) koje je imalo mnoge primjene.

Osim osnovnih, praktičnih poljoprivrednih primjena, škedej (točnije parma) je imao i neke sociološke posljedice: na relativno udobnoj parmi, ispunjenoj sijenom, znalo se držati stražu kad se "prasica prasila" ili "krava telila", tj. kad se očekivalo da se krmača oprasi ili krava oteli. Budući da je škedej obično bio smješten blizu štale (staje) i svinjca ("kotec", doslovno "kutak" je međimurski naziv za svinjac), predstavljao je idealno mjesto za dežuranje nad "nosečim" životinjama. Ponekad su na takvu stražu znali doći i susjedi s pokojom bocom vina te bi se ona pretvorila u kartanje ili manju zabavu do jutra.

U škedju su se često znali i noću sastajati zaljubljeni mladići i djevojke. Obzirom da su uobičajeni bili brakovi koje su ugovarali roditelji, često su ovakvi sastanci bili rijetka prilika da se budući mladenci bolje upoznaju ili da uopće mladići i djevojke bolje upoznaju potencijalnog partnera za kojeg će možda ubuduće lobirati za brak. Naravno, u konačnici su ipak roditelji imali zadnju riječ.

Danas i dalje postoje škednji na brojnim međimurskim gospodarstvima, no to više nije strogo namjenska zgrada. Tako se u škednjima drži i slama, krumpir, gospodarski strojevi, stare odbačene stvari ("stara krama") koje su ili prevrijedne ili prestarinske da bi se bacile, poneki su čak i prenamijenjeni u stočne prostore; ipak, vrijedi se prisjetiti negdašnjih vremena i običaja naših starih kako bi ostali sačuvani u muzejima, arhivima i pamćenjima mlađih generacija.