Kajkaviana 26.01.2017. 12:11. Zadnja izmjena: 26.01.2017. 12:17.

Iz jezične tiblice

Tak je zima kaj najrajši i šporhota vužgal!

Za mnoge česte kulinarske pojmove u Međimurju već na prvo uho postaje jasno da su stranog podrijetla, a oni kojima je njemački jezik imalo poznat odmah prepoznaju da je upravo odatle proizašao najveći broj izraza.

Jedan izraz kojim se svakodnevno koristimo je šparet, šparhet ili šporhot, odn. kajkavska riječ za štednjak. Nastao je iskrivljenjem njemačkog pojma Sparherd (danas se koristi i skraćeno, Herd) koji se sastoji od dva dijela: prvi dio, spar-, ima istu osnovu kao i glagol sparen koji se također koristi i kod nas (šparati), a znači štedjeti – tako je i hrvatski izraz štednjak dobio ime.

Drugi dio – Herd – još je zanimljiviji. Korijen dijeli s mnogim drugim europskim izrazima od kojih je većina potekla iz zapadnogermanskog jezika koji se kasnije razdijelio na njemački, nizozemski, frizijski, utjecao na staroengleski i dr.

Ta riječ može označavati peć, kamin, štednjak, vatru, općenito bilo koje mjesto što isijava toplinu, a upravo toplina je njezino originalno značenje. Zapadnogermanski korijen je *hertho, saksonski i frizijski herth, nizozemski haard, a svi potječu iz praindoeuropskog *kerta, korijena *ker- što znači vatra, toplina, oganj. Zanimljivo je kako i engleska riječ za ugljik, carbon, također potječe iz istog korijena što je posljedica veze s ugljenom.

Slično tome, i naziv za ring na štednjaku usko je vezan uz njemački. Naime, on dolazi od pojma Herdring, doslovno štednjački prsten ili toplinski prsten, a mi smo ga naprosto skratili. Izgleda da, osim što šparamo toplinu i peneze, volimo šparati i na riječima...