Kajkaviana 30.01.2017. 12:13. Zadnja izmjena: 30.01.2017. 12:28.

Iz jezične tiblice

Temfanje, zafrig, dinstano, pretepeno – štero je bolše?

Uz poznatu međimursku gibanicu, čvarke, odn. cvirke, čurke i druga jela, neka od najkorištenijih i danas su zafrig i temfa(n)je.

Radi se o sličnim postupcima kuhanja koji su se s vremenom razvijali, a danas se često (pogrešno) njihova imena koriste naizmjence bez razlikovanja.

Hrvatska riječ za zafrig je zaprška (od glagola zapržiti – za- + prž- + -ka), a k nama je termin došao posredno iz talijanskog jezika. Naime, na talijanskom riječ za prženje je friggere, a naziv zafrig odnosi se na brašno koje se u tavi zapržilo te su se potom dodavali glavni sastojci. Danas se zaprška pravi od smjese brašna i vode te se dodaje brašnu i luku na masti, no kako mnogi ljudi u prošlosti nisu imali mast na raspolaganju u velikim količinama, dodavali su je vrlo malo ili je uopće nisu dodavali. Samo bi bacili prstohvat kukuruznog brašna u posudu čime je ono doista postalo prženo.

Pretepena juha

Drugi naziv koji se također koristi je ajnpren što dolazi iz njemačkog (od einbrennen – pržiti). U primorskim govorima (Dalmacija, Istra, Kvarner) korijen fri(g) u kontekstu prženja hrane vrlo je čest (npr. fritula – od mletačkog fritola ili talijanskog frittella što ima isti korijen) što bi moglo značiti da su Primorci bili posrednici koji su nam prenijeli taj pojam.

Temfanje (njem. Dämpfen – pirjati) ili dinstanje (njem. Dunst – para) naziv je za pirjanje, odn. kuhanje na pari pri nižim temperaturama, iako u ponekim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske ima i određenije značenje – npr. neki jelo smatraju temfanim samo ako sadrži i vrhnje ili pritep (kiselo vrhnje sa žlicom brašna i 1 dl vode). Ukoliko se u jelo dodaje pritep, a ono ne sadrži meso, govorimo o pretepenom jelu.

Ovo je samo jedan pregled s kojim se mnogi neće složiti što svjedoči o nijansama i raznovrsnosti međimurskog kulinarstva.