Kaj bumo jeli?
Kuharski poziv nadahnut domaćom kuhinjom bake Terezije
Prava domaća starinska hrana bake Terezije Bogomolec nadahnula je njezina unuka Vladu Bogomolca (37) iz Cirkovljana da svoju životnu sreću i sam potraži u kuhinji, pa je Vlado danas i vrstan kuhar s velikim iskustvom iz brojnih restorana, i stručni učitelj kuharstva u Srednjoj školi Prelog.
- Iz bakine se kuhinje sjećam žganci, trganci, kukuruznih zlevanki, gibanici, šrotane kaše s cvirkima... Volio sam raditi s njom i zapravo mi je nakon osnovne škole baš kuharstvo bilo prvo na pameti pri odabiru srednje škole. Kad su baka i djed čuli da ću se školovati baš za kuhara, bili su sretni i uvijek su mi znali reći: - Bar nebuš nikad gladan, prisjeća se Vlado. Bio je posljednja generacija kuhara koja se školovala u nekadašnjem ŠUP-u Čakovcu, pod paskom svoje današnje kolegice Milene Štajerec, koja je tamo radila prije nego je nastavila obrazovati mlade u Prelogu, a nakon srednje škole, Vlado je zanat nastavio tesati i na kontinentu i na obali.
Urednost i čistoća
Baš tijekom rada na moru dobio je poriv za daljnjim školovanjem, pa je položio majstorski i potrebne stručne ispite, a ubrzo se otvorila prilika da svojem poslu i životnoj strasti podučava i mlađe naraštaje.
- Klinci nam u prvi razred stignu prilično preplašeni, s gotovo nikakvim predznanjem, i najprije ih učimo urednosti i čistoći, to je prvo i bez toga nema dalje. I onda polako učimo osnove, od upoznavanja s alatima, priborom i strojevima, rezanja, do različitih tehnika, pojašnjava Bogomolec, te dodaje da uvijek već na prvim satovima prepozna učenike s najviše potencijala.
Pet godina
No, i kad iz škole izađu kao školovani kadar spreman za rad u bilo kojoj kuhinji, tek će nakon pet godina iskustva s punim pravom za sebe moći reći da su kuhari. - Tako je meni govorila jedna šefica kuhinje kad sam nakon škole bio na praksi, i bila je u pravu, smatra stručni učitelj Vlado.
Kod kuće za štednjakom ipak prednost daje mami Đurđici, osim kad je riječ o pripremi morskih specijaliteta, ribe i hobotnice koje obožava, kao i roštilja, koji će preuzeti i kad su neka druženja i proslave. - Volim to raditi, zato sam i izabrao ovaj posao i drago mi je što svoje znanje mogu prenijeti učenicima naše Škole, poručuje.
Recept - Međimurski dukanec
Sastojci:
- 400 g domaćeg kukuruznog brašna
- 200 g domaćeg raženog brašna
- 1 kvasac
- 10 g šećera
- 3 dl mlake vode
- 30 g soli (po potrebi)
- 200 g domaćeg kiselog vrhnja
- 200 g kosane masti
Postupak:
Nekad su bake (domaćice) tijesto mijesile u drvenom koritu te su ga pekle na ognjištu u krušnoj peći.
- Šećer i kvasac stavite u posudu s mlakom vodom.
- Kad se kvasac digne, ulijte ga u mješavinu brašna i soli te ga miješajte kuhačom dok se sastojci ne povežu.
- Tijesto zamijesite rukama. Mijesite ga, valjajte i presavijajte dok ne postane glatko.
- Zamiješeno tijesto pobrašnite i vratite u posudu, prekrijte ga krpom i pustite da se odmara sat vremena kako bi se diglo.
- Kad se tijesto diglo, oblikujte svoj dukanec 2-3 cm debljine. Premažite ga domaćim kiselim vrhnjem i po njemu rasporedite kosanu mast.
- Peče se na 180 Celzijevih stupnjeva 25 do 30 minuta.
Najbolje i najfinije bi bilo peći ga u krušnoj peći, kako su to izvorno radile naše bake.