Ako oni ne mogu popraviti naočale, ne može nitko!

Prva obiteljska optičarska radnja u Međimurju

Mala su obiteljska radnja, ali iza sebe imaju dugačku tradiciju – čak 30 uspješnih godina. Braća Davor i Mladen Mavrin, uz mamu Ružicu, vlasnici su Optike Mavrin, optičarske radnje koju je još 1987. godine pokrenuo istaknuti međimurski obrtnik Vladimir Mavrin. 
Nakon školovanja za tehničara za očnu optiku u Tehničkoj školi Ruđera Boškovića u Zagrebu, Vladimir, rodom iz Gardinovca, zanat je brusio u Zagrebu, Tuzli i Sarajevu – gdje je i upoznao suprugu Ružicu. Po povratku u rodno Međimurje, odvažio se na hrabar i riskantan korak – otvaranje vlastite radnje, potez koji se i tri desetljeća kasnije još uvijek potvrđuje ispravnim. 
Optika je najprije djelovala na adresi Kralja Tomislava 3, a 1994. godine preselila se tek koji metar dalje, u stari passage, gdje se nalazi i danas. Vladimiru se u radnji tada pridružuje i supruga Ružica, iskusna trgovkinja koje se mnogi sjećaju iz nekadašnje Varteksove robne kuće u Čakovcu, a obiteljsku su tradiciju nastavili i sinovi. 
- Praktički smo odrasli u tatinoj radnji, mene je taj posao oduvijek privlačio i nekako je bilo prirodno da i sam upišem školu u Zagrebu i nastavim tatinim stopama. A i Davor, iako je studirao pravo, nije nam uspio pobjeći, smije se mlađi brat Mladen. 
Obojica su školovani optičari, majstori struke, a Mladen je, nakon što je na Veleučilištu Velika Gorica pokrenut stručni studij očne optike, na istome stekao i zvanje prvostupnika inženjera optometrije. Uz to, članovi su Obrtničke komore Međimurja, u kojoj Mladen obnaša dužnost predsjednika komisije za majstorske ispite za sjeverozapadnu Hrvatsku, a Davor je ujedno i član Upravnog odbora Hrvatskog društva očnih optičara i optometrista.

Tata je bio najbolji učitelj

No, braća složno kažu da su, uz obrazovanje i edukacije u koje i dalje ustrajno ulažu, najviše naučili uz tatu. - Bio je strog, izrazito pedantan i inzistirao je na kvaliteti. Uvijek je govorio da ono što radimo mora biti napravljeno kvalitetno i profesionalno, i to je pokazivao svojim radom. I danas nam znaju doći kupci koji još nose naočale koje im je tata slagao prije dvadesetak godina i kažu da su to najbolje naočale koje su ikad imali, govore braća Mavrin. Tatin životni i poslovni kredo i sami su nastavili promicati, kad su 2013. godine, nakon što je Vladimir iznenada preminuo, preuzeli radnju. U tim teškim trenucima, u kratkome je vremenu trebalo 'presložiti redove' i nastaviti dalje, i taj su izazov dočekali spremni jer su, kažu, učili od najboljeg. Rijetka su radnja u kojoj sami rade sve – od zaprimanja narudžbi do samih popravaka, a opseg njihova posla proteže se od najjednostavnije zamjene vijaka do složenog postupka izrade progresivnih naočala, uvijek držeći korak s napretkom tehnologije. Nerijetko se događa i da ispravljaju tuđe greške, a kupci im se obraćaju s povjerenjem, ističući već na ulasku u radnju – ako vi ne možete popraviti, onda ne može nitko! - Bilo je slučajeva da naočale prežive i pranje u perilici rublja, a nekad ljudi dođu s naočalama kojima ništa ne vide a mi ih onda samo – očistimo. Dogodi se i da okvire očistimo ultrazvučno, pa onda kupci više ne prepoznaju svoje naočale i uvjeravaju nas da smo zamijenili narudžbe, prisjećaju se braća i nekih simpatičnih svakodnevnih situacija.

Kvaliteta je imperativ