Doljanski rokeri CCR Sanjari energijom privlače publiku

Kad u jedan glazbeni sastav okupite istinske zaljubljenike u glazbu, pa još k tome sve rodom doljance, već imate odličan bend. Pridodate li receptu još i glazbu američkih rock velikana Creedence Clearwater Revival, dobili ste jedinstveni tribute bend - CCR Sanjare - kakvim se ponositi mogu svi pravi međimurski rockeri.

Duško Kanižaj (44), Nikola Mustač (60), Nino Šipoš i Mladen Pongrac (46) za sebe kažu da su rekreativno-antistresno-humanitarni bend. Rekreativni, jer glazbu doživljavaju kao hobi; antistresni jer njome liječe stres koji im se, kao uspješnim poduzetnicima i poslovnim ljudima, nakupi od posla. A humanitarni jer za svoju svirku nikad nisu uzeli ni kunu, i koncertima uvijek nekome pomažu.

Glazba je oduvijek dio njihovih života, u mladosti su svirali u brojnim sastavima tada poznatim u našem kraju - Vitamin MI, Grupa Atlanta, Trio Panorama, Grupa Feniks... No, kako to već biva, prioriteti se promijene i za glazbu ne ostane vremena, pa su i naši Sanjari svoje gitare, mikrofone, bubnjeve i pojačala pospremili za neka druga vremena. A ona su 2007. pokucala na vrata. Inicijator je bio Svetomarčanin Duško Kanižaj koji je glazbenike ponovno aktivirao nakon desetak ili dvadesetak, neke čak i tridesetak godina. - Jednostavno nam se vratila ona volja koja se bila ugasila. U početku je bila zafrkancija, ali smo jedni drugima davali volju za sviranjem i sad možemo reći da nam je to neki profesionalni hobi, kaže Duško.

Naglasak je, dodaje, oduvijek bio na druženju uz koje bi malo i zasvirali. Najprije kod njega u kući, kad su postali preglasni preselili su se u vrtnu kućicu, a otprije nekoliko godina u prostorije uređene za svirku u Duškovom poslovnom prostoru u Čakovcu. Puno se glazbenika promijenilo kroz ta druženja, ali najbolje su klinuli kao sadašnja četvorka. Često nastupaju i uz pridružene i povremene članove Željka Krajačića (49) i Duškova sina Armanda Kanižaja (22).

S njihovih su proba uvijek odzvanjali zvuci dobrog starog rocka, pa i legendarnih Creedence Clearwater Revival, skraćeno CCR. - To je muzika moje mladosti. Kad smo tih godina išli na koju zabavu, čim je moja klapa došla, znalo se da će svirati Creedensi, pojašnjava prvi brk Sanjara Nikola Mustač.

Rašpa u njegovu glasu bendu daje dodatnu rockersku autentičnost, iako priznaje da ga Senka Bašek Šamec, "šefica" Pjevačkog zbora "Josip Štolcer Slavenski", u kojem već 20 godina pjeva tenorske dionice, često u zezanciji špota da ne može pjevati i jedno i drugo, jer sav glas "potroši" pjevajući rock.

Svima omiljeni "Dežđi"

U početku su Sanjari svirali samo nekoliko pjesama CCR-a, no njihova glazba je, kažu, jednostavna i razumljiva, a pjesme često popularnije i od samog benda, pa su ubrzo najveće hitove saželi u set od otprilike 1,5 sati. Nakon toga šaraju rock antologijom, a kad s njima svira Željko Krajačić obavezna je i serija pjesama Parnoga valjka. No, najdraža pjesma, i njima i publici, svakako je "Have you ever seen the rain?", od milja nazvana "Dežđ 1", a uz nju i "Who'll stop the rain" odnosno "Dežđ 2". Kažu i da nikad pjesmu ne odsviraju isto i ne opterećuju se doslovnim slijeđenjem originala, nego uživaju u improvizaciji.

Energija i pozitiva kojom zrače publiku privlače od samih početaka benda, pa ih je na probama utorkom u 19 sati znalo biti i pedesetak. A onda je stigao i poziv koji je prevagnuo u odluci da zasviraju i na pravoj pozornici. - Našim prijateljima jedriličarima iz udruge "Mirno more" slomilo se jedro, pa smo prvim javnim nastupom u Maloj sceni Centra za kulturu prikupili novce za novo. Svirkama uvijek nastojimo nekome pomoći, nikad ih ne naplaćujemo. Ako netko inzistira, novce preusmjerimo u hranu i piće kojom onda počastimo svoju publiku, pojašnjava gitarist Nino Šipoš.

Probu po probu, koncert po koncert, dosanjali su tako Sanjari i svoju desetu obljetnicu, koju su nedavno proslavili velikim koncertom u čakovečkom klubu Metalac. Na rođendanskom se slavlju, procjenjuju, okupilo 800-tinjak posjetitelja i prijatelja, što je u neku ruku mali rekord među domaćim bendovima. Uslijedit će još jedna slavljenička svirka, ali u nešto intimnijem ozračju, a tom će prigodom predstaviti i knjižicu, svojevrsnu monografiju s pogledom na jedno glazbeno desetljeće doljanskih Sanjara.