Predstavljamo Kristinu Pongrac, akademsku umjetnicu i ekološku aktivisticu iz Donje Dubrave

Umjetnost, očuvanje baštine i zaštita okoliša. To je svijet akademske umjetnice Kristine Pongrac – Donjodubravčanke koja svojim originalnim radovima privlači sve više pažnje kulturne javnosti u Međimurju i šire. Kristinin možda najuočljiviji rad je instalacija Riječni puteljak koja od 2015. godine krasi predvorje upravne zgrade Međimurske županije. No, to je tek mali dio opusa mlade magistre primijenjene umjetnosti, koja je nakon Graditeljske škole Čakovec završila Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci i koju smo posjetili u njenom ateljeu u Donjoj Dubravi.

-Sve je počelo u djetinjstvu kad me na crtanje najviše poticala moja teta Ružica. Valjda je vidjela da imam nekog smisla ili mi je morala dati neku zanimaciju (smijeh). Najradije sam crtala likove iz crtanih filmova, životinje i razne čopleke, još čuvam te prve bilježnice. U osnovnoj školi likovni odgoj mi međutim i nije bio previše zanimljiv, no u srednjoj, s obzirom da sam upisala dizajn interijera, premda to tada i nije bilo previše traženo zanimanje, interes porastao. Na tome mogu zahvaliti i odličnim profesorima. Tako mi je na kraju umjetnost postala zvanjem. Sjećam se da sam, kad je riječ o dizajnu interijera, već u to doba sa sestrama Matejom i Aleksandrom često preuređivala našu dječju sobu, kazala nam je uvodno šarmantna umjetnica. Iako radi u različitim tehnikama i laiku, kad uđe u njezin atelje, odmah postaje jasno da joj je posebna strast – kamen. I to onaj dravski, uz koji je i odrasla.

– Naravno, odmalena odlazim na rijeku Dravu, u prirodu koja je srećom ovdje još praktički ona iskonska. S bavljenjem umjetnošću počela sam skupljati i kamenje. To je krenulo kao nekakva reciklaža s materijalom koji mi je najdostupniji pa sam počela raditi mozaike. Nevjerojatno je koliko kamen na sebi može imati detalja i onda se stvara milijun opcija za umjetnički izričaj. I to kamenje, kao i sva priroda oko nas dio je naše baštine, a na potrebu za njenim očuvanjem želim ukazati i drugim ljudima. I kroz svoje stvaralaštvo kao i kroz dugogodišnji angažman u Zaštitarsko ekološkoj udruzi Senjar Donja Dubrava. S drugim članovima priredila sam niz izložbi, proveli smo i planiramo brojne akcije na Dravi, a želja nam je, samo je naravno uvijek problem novac, urediti i ovdašnju zapuštenu karaulu koju smo dobili na korištenje, ističe Kristina.

DRAVSKA PRIRODA – NEISCRPNA INSPIRACIJA

Angažirana Donjodubravčanka iza sebe već ima niz samostalnih i pojedinačnih izložbi instalacija i grafika, dobitnica je i nekoliko priznanja, a  u predstojećim mjesecima izložbe planira u Koprivnici, Prelogu i Varaždinu. Ujedno,  nakon mozaika Model u siječnju postavljenog u holu čakovečkog Centra za kulturu, dio njenih radova u travnju, uz Dan planeta Zemlje i Dane Međimurske županije, bit će izložen i u Križovcu u prostorijama Javne ustanove Međimurska priroda. –Kroz nove radove ponovno želim ukazati na našu baštinu, zato sam jedan rad nazvala Mladi krumpir, uz koji sam snimila i video materijal te osmislila performans kroz koji sebe iniciram u novo zanimanje – s naslijeđenim materijalom.

Za Javnu ustanovu Međimurska priroda pripremam i privremenu instalaciju, također ekološke tematike, a u seriji koju radim paralelno, osmišljavam kompozicije s preuzetim prirodnim konstrukcijama kroz koje želim komentirati naš odnos prema okolini i čovjeka samog prema sebi te prirodne nagone koje imamo, pojašnjava. Za privatne naručitelje mozaicima je uredila i nekoliko interijera, a u posebnom joj sjećanju ostaje rad na kući od slame čije je zidove također ukrasila kamenjem. Dok nije u ateljeu, Kristina je naravno – u prirodi. Na parceli uz Dravu zasadila je 70 voćaka, za svojih šetnji skuplja ljekovito bilje od kojeg priprema različite pripravke. Velika podrška u njenom cjelokupnom radu su joj, naglašava na kraju svestrana umjetnica, roditelji, sestre i prijatelji.