Tribute to Muse - Musaic: S naših koncerata skeptični odlaze oduševljeni

U serijalu o tribute bendovima obuhvatili smo do sad one posvećene sastavima koji su ispisali glazbenu povijest, ali već godinama, pa i desetljećima, na žalost, ne postoje. No, "provukli" su se u tribute redove i bendovi čiji su hitovi novijeg datuma, članovi i dalje među živima, koji još uvijek koncertiraju i stvaraju glazbu koja ne samo da je dobra, već u neku ruku pomiče danas ionako sve manje čujne granice.

Sve se to može reći za engleski sastav Muse, dvostruke dobitnike nagrade Grammy, koji je od svojih početaka sredinom devedesetih do danas prodao više od 20 milijuna primjeraka albuma. Njihovu je glazbu teško svrstati u samo jednu žanrovsku ladicu - mješavina je progresivnog rocka, elektronike, klasične i filmske glazbe, pa i rock opere a koncerti su pravi audio-vizualni spektakli. Već sada njihovo stvaralaštvo u svijetu interpretira stotinjak tribute bendova, a jedinim u Hrvatskoj, Musaicom, pohvaliti se možemo baš mi u Međimurju, točnije u Čakovcu.

Gitarist i pjevač Teo Petran (31), bubnjar Marko Lajtman (31) i basist Zoran Ratajec (31) dugo su zajedno u glazbenim vodama. Mnogi će ih prepoznati kao članove nekadašnje Larve, alternativnog benda koji je svirao rock i grunge obrade, te se okušao i u autorskim vodama. Tada kao petorka, velik su uspjeh ostvarili 2010. godine drugim mjestom u emisiji Rat bendova koja se emitirala na bosanskoj OBN televiziji. No, kako se Larvi polako bližio kraj, Teo, Marko i Zoran sve su  ozbiljnije razmišljali u tribute smjeru. - Muse su specifičan bend, neće se baš svatko odvažiti svirati njihovu glazbu i znali smo da će biti zanimljivo ljudima koji to cijene. Ja bih prvi išao na koncert čuti kako netko svira Muse, kaže Teo.

Naravno, fanovi su njihove glazbe. Kažu - što su nekad bili Queen ili Led Zeppelin, to će za nekoliko godina biti Muse. No, posvetiti se isključivo njihovu opusu bio je veliki izazov, što zbog spomenute žanrovske šarolikosti, što zbog tehničke zahtjevnosti. Glazba grupe Muse sadrži, naime, brojne samplove - uzorke prethodno snimljenih dionica, pa je nastup, osim standardne opreme i instrumenata, nezamisliv bez prijenosnog računala. - Šalimo se da je laptop četvrti član i zapravo glavni u bendu - stroj je i sigurno neće pogriješiti, a uz to uvijek dođe na probu, nikad ne zakasni, sve uvježba i precizan je. Kad nam počne ići na živce, samo ga poklopimo, kažu dečki.

Popularni i proslavljeni diljem svijeta, Muse u Hrvatskoj baš i nema veliku bazu fanova. Primjerice, na jedinom koncertu koji su održali u Hrvatskoj 2013. godine u zagrebačkom Domu sportova, skupilo se tek tri tisuće posjetitelja. Dečki su zato od samog početka Musaica 2016. godine svjesni da će svirke morati tražiti izvan Čakovca, pa i Hrvatske. I na dobrome su putu - nedavno su se vratili s mini-turneje i koncerata u Umagu i talijanskome Trstu, a već pregovaraju oko gostovanja u Sarajevu, Beogradu, Mariboru, Ljubljani, Budimpešti... Reakcijama publike su zadovoljni.

- Na koncerte dolaze pravi fanovi i svi su u početku skeptični, a na kraju oduševljeni. I to nam je veliki poticaj za dalje, kažu, a posebno im je drago kad svojim nastupom uspiju srušiti predrasudu da dobri rock glazbenici dolaze samo iz Zagreba ili Rijeke.

U glazbenim su vodama već 15-tak godina, no, ne žive od svirki, glazba im je još uvijek samo hobi. Nemjerljivo je, osim toga, stvarati vlastito i svirati tuđe, kaže Marko koji, kao i Teo, svira i u hvaljenom međimurskom bendu Clone Age.

Logistika

I dok se o tehničkoj izvedbi i opremljenosti grupe Muse brine ekipa od čak 30-tak ljudi, i Musaic se mogu pohvaliti da imaju svoju logistiku - Davora Kranjeca i Igora Polaneca. Oni su, kažu Teo, Marko i Zoran, njihovi pomoćnici iz sjene koji se brinu da sve bude savršeno.