Upoznajte članove i povijest benda Kula - međimurskog tribute pionira

Trend tribute bendova započeo je, smatra se, u Australiji - veliki glazbenici rijetko bi gostovali na udaljenome kontinentu pa su lokalci tome doskočili domaćim verzijama omiljenih bendova. Trend se proširio svijetom, a nije zaobišao ni Međimurje - trenutačno u našem kraju djeluje čak osam bendova posvećenu nekoj od legendi. Netko je od njih morao biti prvi, probiti led i utabati put ostalima, pa ovaj tjedan predstavljamo upravo njih - međimurske tribute pionire - sastav Kulu.

Bubnjar Damir Hodić (38), pjevač Robert Lisjak (38) i gitarist Oliver Novak-Špiro (39) zajedno sviraju od 2005., a 2009. pridružuje im se i basist Bojan Križan (32). Od samog je početka bend Kula definiran hard rock žanrom - na svirkama se moglo čuti sve od Jimija Hendrixa i Van Halena do The Cult ili Wolfmother, a neizostavan dio repertoara bili su, naravno, i Led Zeppelin. Ideja o tribute bendu posvećenu britanskim prvacima heavy metala postojala je negdje u podsvijesti iskusnih glazbenika, no, temelje je zapravo udario vlasnik pulskog kluba "Mimoza" gdje su redovito svirali. - Rekao nam je da na idućem koncertu želi samo stvari Led Zeppelina i dao nam je rok od tri mjeseca. Nakon tog koncerta smo samo nastavili, priča Špiro.

Odabrali su, dodaje Damir, teži put jer su Led Zeppelin najmanje komercijalan bend. - Mogli smo svirati U2, Queen ili Deep Purple, ali Zeppeline smo odabrali zbog sebe. A i nije zanimljivo ići linijom manjeg otpora! Naša nam je publika onda posebno zahvalna jer se netko usudio i oni to imaju gdje otići poslušati - ljudi su željni dobre glazbe. Na koncerte dolaze sve generacije, redovito u Led Zeppelin majicama i znaju sve tekstove, kaže bubnjar. Najteže je, dodaje, svirati improvizacije legendarnih glazbenika.

PRSTOHVAT VLASTITOG

- Moguće ih je pogoditi u notu, ali trudimo se dodati i nešto svoje - stilski identično ali s individualnim potpisom, pojašnjava Damir.

Puno su ulagali u zvuk i instrumente, pa dozu autentičnosti daje i oprema iz '70-tih godina prošloga stoljeća. Osim toga, velika im je prednost i Robertova vokalna sposobnost i boja glasa koja neodoljivo podsjeća na onu Roberta Planta. - A još mu je i sličan, a i zove se Robert, smiju se dečki.

Šutljiv i samozatajan, ne govori puno, ali ih zato "podiže" kad najviše treba - kad dođe do "pregrijavanja" zbog obiteljskih obaveza, redovnoga posla i brojnih svirki. Dečki se, naime, osim najdužim stažem pohvaliti mogu i najvećim brojem koncerata - njih čak više od tisuću! To znači da su gotovo svaki petak i subota rezervirani za nastupe, a nerijetko sviraju i tijekom tjedna. Prošli su velik dio Hrvatske i Slovenije, izgradili bazu svojih fanova.

- To je zapravo rijetkost, ali mi smo uspjeli unatoč svim problemima jer smo prije svega ekipa. Nikad nismo ganjali lovu, svirali smo i kad novaca nije bilo, pa i sad kad ga ima u izobilju, šale se dečki. Šalu na stranu, nije da se može živjeti isključivo od tribute svirki, kažu, ali nakon dugogodišnjeg ulaganja i odricanja, Kula je danas sinonim za rock kvalitetu pa se nešto i zaradi.

Potreba za tribute bendovima, smatraju, postoji a i trenutačno su toliko popularni da u neke klubove cover bendovi više ni ne mogu ući, nego isključivo oni koji su posvećeni jednome izvođaču. Ipak, kažu rockeri iz Kule, nakon svih ovih godina došlo je vrijeme da nešto i sami stvore, pa su počeli raditi i na autorskim stvarima. Bit će, najavljuju, u istome žanru ali na hrvatskom jeziku, a publici će ih, obećali su, predstaviti uskoro.

Najviše profitira naš automehaničar!

U svojem je dugogodišnjem stažu bend Kula uspio "rasturiti" dva kombija. Prvi su s jedne svirke odšlepali izravno u staro željezo, a drugi se (za sad) još drži. Iako, u vrijeme kad smo vodili razgovor bio je na još jednom remontu, pa se dečki šale da od njihovih svirki najviše koristi ima njihov - automehaničar!