Čakovčanin Mario Novak: Znanost u pivu i obnovljivim izvorima energije

Još je kao dječak Čakovčanin Mario Novak (36) veliko zanimanje pokazivao za biologiju i kemiju, iako su mu sami pojmovi tada bili strani pa ih je jednostavno zvao - priroda. Jedan dokumentarni film o pročišćavanju otpadnih voda koji je slučajno uhvatio na austrijskoj nacionalnoj televiziji, bio je dovoljan da već tada odluči da se želi baviti - mikroorganizmima. I svoj je dječački naum ostvario. Nakon završene Gimnazije u Čakovcu, u Zagrebu je upisao Prehrambeno-biotehnološki fakultet u Zagrebu, smjer bioprocesno inženjerstvo. Najviše su ga zanimali predmeti tehnologija piva i biotehnologija u zaštiti okoliša, i danas je stručnjak upravo u tim područjima - diplomirani inženjer biotehnologije, doktor znanosti i postdoktorski istraživač biogoriva i obnovljivih izvora energije, koji uz to radi i na razvoju receptura i procesa proizvodnje piva. 

Ovo potonje mnogima zasigurno zvuči kao posao iz snova, i Mario se slaže da je tehnologija piva jedan od zanimljivijih i zabavnijih aspekata njegova posla. Na PBF-u, gdje je zaposlen, u mini pivovari nekoliko puta godišnje sami prave pivo, no, biti pivar, kaže, nije lagan posao. - Potrebno je mnogo znanja jer je u proizvodnji piva sva srž biotehnologije. Treba dobro poznavati naše sirovine - slad, hmelj i vodu, znati kako se pripremaju, razumjeti kako pivski kvasci rade i žive te kako voditi sam proces kuhanja, kaže Mario.

Budućnost u ljubičastim bakterijama

Znanstveni ga je rad doveo i do Armenije, gdje će do ljeta u Laboratoriju za alternativne izvore energije u glavnom gradu Erevanu raditi na projektu PHOENIX. S ciljem pronalaska novih rješenja za europsku bioekonomiju, Mario trenutačno proučava nesumporne ljubičaste bakterije, tj. njihovu sposobnost proizvodnje vodika koji se smatra gorivom budućnosti, ali i drugih svojstava korisnih u poljoprivredi ili čak u liječenju raka, dijabetesa, malarije i drugih bolesti. - Hrvatska i Armenija zapravo su prilično slične, obje su zemlje 90-tih prošle rat, a iste probleme imamo i s političarima - nedovoljno se ulaže u znanost jer nadležne zanima samo vlastita dobit. A naš rad može imati koristi ne samo za našu zemlju već za čitavu regiju, pa i šire, kaže Mario. 

Rad sa studentima

Iz Armenije se u ovih dana vraća u Zagreb, gdje će ga, osim nastavka znanstvenog rada, na PBF-u dočekati i njegovi studenti kojima drži predavanja iz pet predmeta, te im pomaže u pisanju diplomskih radova.  - Radom sa studentima sam naučio da nije lako biti učitelj - ako ne radim dobro svoj posao, time nekoga zakidam, kaže Mario.
Posebno zato ističe svojeg profesora i mentora dr. sc. Predraga Horvata, također Međimurca rodom iz Male Subotice, čiji je rad uvelike utjecao na Marija. Posebno mu se urezala rečenica koju je mentor često ponavljao i na kojoj mu je i danas zahvalan - nekog vraga morate znati i izračunati kad završite ovaj fakultet. 

Sam je studij, kao i put do doktorske titule bio izuzetno zahtjevan i težak, pa su na Marija posebno ponosni tata Branimir, mama Mirjana, te sestra Branka. Iz radničke je obitelji, tata je radio u MTČ-u, mama u tvornici obuće Jelenu i puno je odricanja bilo potrebno da bi školovali sina. Mario im je na tome, ističe, neizmjerno zahvalan. 
Iako ne zna u kojem će ga smjeru istraživački rad dalje odvesti, želja mu je jednog dana u svojem Međimurju otvoriti vlastitu pivnicu.

Aikido i žestoka glazba 

Neprestan istraživački rad mladome znanstveniku ne ostavlja puno slobodnog vremena - mikroorganizmi, kaže, ne pitaju je li subota, nedjelja ili praznik, pa i na drugima neradne dane odijeva kutu i zaštitne rukavice i prati napredak svojih bakterija, gljiva i kvasaca. Slobodni su trenuci zato dragocjeni i nastoji ih što bolje iskoristiti. Prije nekoliko je godina počeo trenirati japansku borilačku vještinu aikido, a strastveni je zaljubljenik i u alternativnu glazbu, ponajprije heavy metal. Svoj godišnji odmor tako redovito koristi za obilazak najvećih europskih festivala žestoke glazbe.