Zemlja i Svemir
Svjetska znanost s međimurskom adresom
Ovih dana završio je četverogodišnji EU znanstveni projekt BigSkyEarth, koji je okupljao stručnjake iz akademije i industrije na temu analize velikih količina podataka prikupljenih promatranjima Zemlje i Svemira. Kuriozitet tog projekta, u koji je bilo uključeno tridesetak država, je u tome da je glavni prijavitelj, te glavni voditelj projekta, bio znanstvenik s međimurskom adresom.
- Dr. Dejan Vinković je pokretač i voditelj Instituta sinergije znanosti i društva – privatne ustanove iz Čakovca smještene u prostorima Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje (TICM). Prije pet godina, zajedno sa znanstvenicima iz niza europskih zemalja, osmislio je i prijavio projekt na natječaj europskog COST programa. Kroz taj vrlo kompetitivan program financira se umrežavanje znanstvenika iz Europe, ali i globalno. Projekt je prošao tri faze selekcije, gdje je zadnja uključivala prezentaciju dr. Vinkovića u Briselu pred posebnom komisijom koja je imala zadatak napraviti konačni odabir projekata koji će biti financirani. Projekt se bavio znanstveno-tehnološkim izazovima koje donosi današnje doba daljinskog prikupljanja ogromne količine podataka o stanju tla, atmosfere i mora, kao i podataka o Svemiru. Budući da su instrumenti, kao i metode snimanja, kojima se promatra Zemlja i Svemir vrlo slični, kroz projekt je predloženo da se te dvije znanstvene discipline približe kroz umrežavanje stručnjaka. Dr. Vinković vodio je tu kolaboraciju tijekom četiri godine, u sklopu koje je organizirano oko dvadesetak skupova, konferencija, sastanaka, treninga za mlade znanstvenike, a financirane su i razmjena stručnjaka, kao i putovanja na međunarodne konferencije. Tokom duge povijesti brojnih COST projekata, ovo je bio tek peti koji je vođen od strane hrvatskih znanstvenika.
Dr. Vinković je projekt pokretao zahvaljujući svojoj karijeri u astronomiji i astrofizici. Doktorirao je astrofiziku u SAD-u, gdje je i radio neko vrijeme kao znanstvenik, prije nego se 2007., s Institute for Advanced Study u Princetonu, vratio u Hrvatsku. U Čakovcu je pokrenuo Institut zajedno s nekoliko kolega koji dolaze iz različitih znanstvenih disciplina. Posljednjih nekoliko godina, nakon što je dao otkaz na fakultetu i potpuno se posvetio privatnom sektoru, svoj znanstveni rad obavlja upravo iz Čakovca, uz podršku Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje.
Putem ovakvog načina rada iz Čakovca objavljeno je i nekoliko znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima iz astronomije i astrofizike, koristeći pritom i računalne resurse TICM-a. Prvi takav rad iz 2014. bavio se tematikom svojstava prašine oko mladih zvijezda u uvjetima nastanka planeta.
Zatim je u suradnji sa svojim bivšim studentom Dinom Bekteševićem, također Međimurcem, krenuo u jedinstveno istraživanje u svijetu – potragu za tragovima meteora (tzv. „zvijezda padalica“, malih zrnaca svemirske prašine koji sagorijevaju tokom leta kroz atmosferu Zemlje) na slikama dobivenih velikim robotskim teleskopima. Radi se o velikim količinama slika koje treba automatski pretražiti kako bi se otkrile rijetke, ali znanstveno vrijedne situacije u kojima je igrom slučaja meteor proletio kroz vidno polje teleskopa tokom snimanja. Prvo su iz svog ureda na TICM-u objavili rad s algoritmom koji omogućuje takvo pretraživanje, da bi u drugom radu ušli u suradnju s dr. Željkom Ivezićem sa Sveučilišta Washington u Seattleu, te dr. Andrewom Rasmussenom s američkog SLAC National Accelerator Laboratory i po prvi puta matematički opisali kako takvi meteori izgledaju na snimkama velikih teleskopa. Bektešević je nakon toga zahvaljujući tim radovima otišao na doktorat iz astrofizike u SAD, na Sveučilište Washington.
Posljednji u nizu objavljenih radova iz Čakovca je rezultat suradnje dr. Vinkovića sa svojim bivšim studentima. U tom radu su po prvi puta opisali dosad nepoznat oblik interakcije meteora s ionosferom (ionizirani sloj Zemljine atmosfere na 100km visine). Dr. Vinković nastavlja sa znanstvenim radom, gdje u svom uredu u Čakovcu povremeno ugošćuje znanstvenike s kojima surađuje. Sve ovo je dokaz da nije više pitanje može li se, nego želi li se netko baviti znanošću na najvišoj svjetskoj razini iz Međimurja.
Izvor: Institut sinergije znanosti i društva