Boris Vražić iz Goričana veza je hrvatske i ruske kulture

Pripremam knjigu na temu Početak evolucije na zemlji, pod mentorstvom našeg učitelja Ivana Karola, kaže nam Boris Vražić, uskoro učenik osmog razreda OŠ Goričan. Dok mnogima i sastavak za domaću zadaću teško pada, Boris na pameti ima i cijelu knjigu. Ovo zanimanje za prirodnu povijest i volja da ga se pretoči u knjigu nije jedino čime se Boris izdvaja – talentiran je i za vizualno izražavanje, tradicionalnim i suvremenim tehnikama.

Za svoju knjigu priprema i vlastite ilustracije, a s tom drugom stranom svog talenta je pred tri godine sa svojim multimedijalnim plakatom pobijedio na natječaju na temu poštivanja kulturnih različitosti i primjerenog ponašanja prilikom komuniciranja s eTwinnerima diljem Europe. Tu se oslanjao na pomoć mentorica, pedagoginje OŠ Goričan Gabrijele Maltar i knjižničarke Natalije Benko. Boris svira i trombon u podmlatku Puhačkog orkestra Goričan, a polaznik je Osnovne umjetničke škole Miroslav Magdalenić.

Ono zbog čega se ovaj put kod nas pojavljuje jest poznavanje ruskog jezika i kulture na natječajima Ruska riječ koje provodi Veleposlanstvo Ruske federacije već je pobjeđivao, a i kad ne bude nagrada, njegov nastup na lokalnim natjecanjima koje provodi Udruga Kalinka uvijek se istakne odličnim ruskim i izražajnom interpretacijom izvadaka iz klasike ruske literature. Najnoviji uspjeh došao je ove godine, sudjelovanjem na 4. Međunarodnom natjecanju mladih čitatelja Živa klasika, održanom u Gurzufu na Krimu, u Rusiji, kao jedini predstavnik Hrvatske u završnici koja je okupila 50 mladih iz cijelog svijeta.

Bio je to mali podvig, Boris je izveo pripovijetku Mihaila Zoščenka Aristokratkinja, izbor je bio njegov, koju bi i izražajno pročitati bio ozbiljan zadatak, a kamoli ju pripovijedati napamet petnaestak minuta. Ovo mu je donijelo i priznanje Općine Goričan, zahvalnicu za nedavni dan Općine.

Odlično vladanje ruskim jezikom ima objašnjenje u prednosti koju Boris uživa – ruski mu je doslovce materinji jezik. Otac Zvonko mu je krajem devedesetih kao elektrotehničar zaposlen u Vegradu iz Velenja radio u Sankt Peterburgu i tamo upoznao Galinu Sorokovaju, zaljubili su se i vjenčali. Ona je s njim i došla u Goričan i dobili su sina. S te majčine strane ide i sklonost pisanju, a i odličan osjećaj za jezik, baka Aleftina Ivanovna Sorokovaja je bila priznati filolog za ruski jezik, osobito angažirana u pomoći slabovidnima.

Djed Aleksander Grigorjevič Sorokovoj pak je bio psiholog, predavač na Agronomskom univerzitetu u Sankt Peterburgu. Boris je kao udaljeni izdanak ruske akademske obitelji sada veza dviju kultura.