Dejan Buvač: Volim režiju, ali gluma je moja prva strast!

Kulturni amaterizam Međimurja, ali i čitave Hrvatske, nezamisliv je bez osobe koje iza sebe ima godine i godine predanog rada kako na pozornici, tako i iza nje. Riječ je o jednom od ponajboljih i najtrofejnijih amaterskih redatelja u Hrvatskoj - Dejanu Buvaču.

Rođeni Čakovčanin koji od 2000. godine živi u Nedelišću, strastveni je zaljubljenik u kazališne daske, a njegov angažman ističe se u Dječjem gradskom kazalištu, Kazališnoj družini KUU "Seljačka sloga" Nedelišće te Kazališnoj družini "Štolcer", koja je nikla iz Pjevačkog zbora "Josip Štolcer Slavenski", čiji je član već punih 35 godina, a 25 godina obnaša funkciju tajnika zbora.

Pored toga, predsjednik je Zajednice hrvatskih kulturno-umjetničkih udruga Međimurske županije te predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog sabora kulture koji je krovna organizacija hrvatskog amaterizma u Hrvatskoj. Osvajač je brojnih nagrada, kako Međimurske županije i Grada Čakovca, tako i strukovnih nagrada za režiju, a posljednju u nizu nagradu za najbolju režiju osvojio je na 56. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera održanom od 27. do 29. svibnja u Vodicama, s predstavom "Ne izlazi bez čarapa".

Popričali smo sa svestranim kulturnjakom Dejanom Buvačem koji se za list "Međimurje" prisjetio svojih početaka, otkrio što ga motivira te što je njegova najveća strast.

 

Kako ste i kada uplovili u kazališne vode?

"Još sam u osnovnoj školi i srednjoj školi bio dio dramske grupe i želja mi je bila postati glumac. Imao sam odlične učiteljice koje su poticale moj talent. Neki početak rada u kulturno umjetničkom amaterizmu započeo je prije točno 35 godina, 1981. godine. Kada sam upisao prvi razred gimnazije kao 16-ogodišnjak sam se priključio Kazališnom amaterskom studiju kojeg je vodio Rajko Dobošić, a kasnije i kazalištu u sklopu Centra za kulturu Čakovec, pod voditeljstvom Roberta Tkalčeca.

Nakon toga se već formiralo Čakovečko amatersko kazalište (ČAK), a potom smo unutar toga 90-ih formirali i KLINČAK (Klinci čakovečkog amaterskog kazališta). Oduvijek sam gajio ljubav prema glumi i čak pokušao upisati Akademiju dramskih umjetnosti. Išao sam na prijemni ispit i ušao u uži izbor, no nisam uspio upasti. Umjesto toga upisao sam Učiteljski fakultet kako bih djeci prenio ono što me oduvijek interesiralo."

Osim po glumi javnosti ste u posljednje vrijeme poznatiji po režiji. Kada ste se uhvatili redateljske palice i unutar kojih kazališnih družina trenutno djelujete?

"Redateljski posao kojim se najčešće bavim u zadnje vrijeme ozbiljno je započeo 1999. godine kada se formiralo Dječje gradsko kazalište u Čakovcu gdje sam počeo raditi s djecom i kompletno režirati sve predstave. Pored toga, 2008. godine ponovo sam pokrenuo dramsku družinu KUD-a "Seljačka sloga" Nedelišće koja tada nije bila aktivna. Odmah smo počeli raditi na prvoj predstavi "Gogoljeva ženidba" koju sam odabrao jer je te godine bila 60. obljetnica otkako su amateri iz Nedelišća s tom predstavom osvojili 1. nagradu u državi, za što su kao nagradu dobili telefonsku centralu u Nedelišću.

S predstavom smo nastupili na Festivalu kazališnih amatera u Prelogu te postali apsolutni pobjednici. Tada sam osvojio svoju prvu nagradu za najbolju režiju, a pored te nagrade predstava je dobila još i nagrade za scenografiju, kostimografiju, najbolju predstavu te za sporedne uloge. Osim pri KUD-u Seljačka sloga od 2009. godine, kada je Kristina Štebih napisala svoje legendarno dramsko djelo "Pismo s Galicije", djelujem i unutar Kazališne družine "Štolcer".

Godinu nakon toga, znači 2010. godine, sa spomenutom smo predstavom nastupili na KAM-u u Prelogu gdje smo osvojili tri najznačajnije nagrade – nagradu za najbolji dramski tekst, nagradu za najbolju predstavu i nagradu za najbolju režiju. Predstava je bila bum te je kasnije otvorila vrata Kazališnoj družini "Štolcer" koja je nastala iz Pjevačkog zbora 'Josip Štolcer Slavenski'."

Dosad ste osvojili brojne nagrade za režiju. Što je ključ uspjeha i kako biste sebe opisali kao redatelja?

"2009. godine sam na Festivalu kazališnih amatera s predstavom "Gogoljeva ženidba" dobio svoju prvu nagradu za najbolju režiju. Nakon toga sam je osvojio svake godine, što je osam uzastopnih nagrada. Jedne godine nagradu sam dijelio s Davorom Doklejom, a ostalih sedam je bilo samostalnih. Čak sam jedne godine dobio nagradu za režiju dvije predstave koje sam režirao te iste godine jer se najčešće na KAM-u pojavljujem s tri kazališta – s Dječjim, s Nedelišćem i "Štolcerima".

Što se sposobnosti tiče, kod redatelja je najbitnije da zna kome dati kakvu ulogu. Redatelj mora dobro poznati ljude i njihovu osobnost kako bi znao procijeniti koja uloga bi nekome najbolje sjela. Zato je važno poznavati karakter ljudi s kojima radiš jer to nisu glumci nego amateri. Profesionalni glumci moraju znati odglumiti bilo kakav karakter jer im je to posao, a amateri se malo teže ušaltaju.

Za sebe smatram da nisam strog redatelj. Nisam tip koji će žustro reagirati i biti agresivan. Jako se volim dogovarati sa svojim ljudima i volim čuti njihovo mišljenje. Moja je na kraju ipak zadnja (smijeh), ali uvijek uvažim tuđe mišljenje. Možda ga ne prihvatim odmah, nego za tri-četiri probe vidim da je neka osoba bila u pravu.

Nakon toliko godina provedenih na kazališnim daskama, gdje pronalazite inspiraciju? Imate li neki cilj koji želite ostvariti?

"Nisu mi motivacija nagrade. Naravno da je lijepo čuti kada te netko opiše kao ponajboljeg i najtrofejnijeg amaterskog redatelja u Hrvatskoj, kao što je bio slučaj ove godine na KAM-u. No, od samog početka cilj mi je bio raditi s djecom. Želim djeci prenositi ono što znam i što sam naučio te zajedno s njima raditi predstave koje će uveseljavati djecu. Početni moto mi je bio djeca za djecu. Pored djece želja mi je dati i ljudima nešto što će im zadovoljiti umjetnički dio. Imao sam prilike profesionalizirati se i krenuti u profesionalne vode, no nisam htio. Odlučio sam ostati u amaterizmu i dati ljudima u malim sredinama mogućnost da glume i gledaju predstave. To me naprosto ispunjava.

Motivacije i volje Vam ne manjka, no imate li dovoljno vremena da uskladite sve obaveze?

"Moram priznati da su mi 24 sata premalo, no uspijevam nekako. Sve je stvar dobre organizacije. Najveći problem je što su mi probe svaki dan – od ponedjeljka do nedjelje. Nemam dana bez probe. Ili je zbor ili jedno, drugo ili treće kazalište. I nedjeljom imamo probe kada mnogi drugi spavaju. Zato sam zahvalan svojoj obitelji kao i obitelji svih amatera koji su nam velika podrška jer bez njih i njihovog strpljenja toga svega ne bi bilo. Najveća zasluga ipak ide svim amaterima koji žrtvuju svoje slobodno vrijeme i društveno se angažiraju."

Kratko za kraj. Što Vam je veća strast - gluma ili režija?

"Moja prva i glavna strast je gluma. Iako sam u zadnje vrijeme najčešće u redateljskoj ulozi, ljubav prema glumi ni nakon toliko godina nije nestala. Režija je nekako došla usput s godinama, kao neki veći zalogaj. Gluma je ipak ono što me pokreće."