Kultura i prosvjeta 15.01.2020. 08:22. Zadnja izmjena: 15.01.2020. 08:22.

Sveta Marija

Franjo Mustač Medarov: Kistom po paleti duše

Šezdesetjednogodišnji Franjo Mustač Medarov iz Svete Marije prošle je godine obilježio 45 godina umjetničkog djelovanja. Gotovo pola stoljeća slikarskog rada iznjedrilo je prepoznatljive slike međimurskih pejzaža, blatnjavih puteva, zamagljenih polja, ali i krasnih portreta dragih mu osoba. - Prvu sliku koja označava službeni početak mog slikarskog rada naslikao sam s 15 godina. Prizor dvorišta zimi je prizor kakav danas teško više možemo vidjeti i ponosan sam na tu prvu sliku, kao i na svaku sljedeću, rekao nam je Franjo. Nakon završene osnovne škole Franjo upisuje Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, kamo je odlazio i vraćao se u rodno selo vlakom. Pješačenje od stanice do kuće urezalo je Franji u sjećanje prizor sela koji je danas jedan od glavnih motiva njegovih slika.

- Međimurski motivi su me počeli zanimati u ranim godinama školovanja, a na slikama su prevladavali sivi tonovi, maglena atmosfera uz detalje izražene bojom. Neki znaju reći da su mi slike sa seoskim motivima gotovo iste, no ljepota im je upravo u različitosti detalja naglašenih jarkom bojom. Ona budi osjećaje.

Geni, talent i upornost

U razgovoru o slikama nametnulo se i pitanje talenta. - Moje slikarstvo vjerojatno je upisano u genima. Djed Martin je bio zemljoradnik koji je u rijetkim slobodnim seoskim trenucima znao zalutati u likovne vode izrađujući plastične i drvene minijature. Nešto više likovnog stvaralaštva rodilo se kod mog strica Franje.

Iako je bio samouk, crtanje i slikanje mu je bilo profinjeno, no tada nisu bila vremena za intenzivnije bavljenje umjetnošću, a za ovaj je posao potreban i zanat. Talent je onaj dio koji vam daje želju i motivaciju da taj zanat pretvorite u umjetnost, rekao je Franjo.

Uljni pastel

Jednu od najzahtjevnijih slikarskih tehnika - slikanje uljnim pastelom, Franjo je u svojim radovima usavršio do izvrsnosti. - Najljepše mi je slikati uljnim pastelom koji slikama daje baršunastu toplinu i ljepotu. Lako se njime prenesu osjećaji i sam doživljaj seoskih pejzaža. Svaka slika mora imati početak i kraj, mora ispričati jednu priču te je kao takva dobra i lijepa, govori Franjo te dodaje kako se ne stidi ni prve ni zadnje slike koju je naslikao, iako je vidljiva tehnička razlika u njima. Za kraj razgovora Franjo nam je rekao da je kao mali snivao budućnost koja je tu, a sad ga ona vraća u prošlost, na što se ne žali jer ga to jednostavno veseli.