Izložba Ruse Trajkove, mlade slikarice iz Pribislavca

Rusa Trajkova mlada je slikarica iz Pribislavca koja je za 43. Majski muzički memorijal Josipa Štolcera Slavenskog, povodom 120. godišnjice njegova rođenja, u Centru za kulturu Čakovec postavila izložbu Vrijeme bez vremena mjeri se satom. Riječ je o trinaest slika na platnu kroz koje umjetnica istražuje pojam vremena te propituje njegovu prirodu. Naziv izložbe došao je spontano u trenucima stvaranja u kojima su njome prolazile različite misli. - U tom promišljanju pitala sam se što bi bilo kada bi Štolcer bio ovdje. Kako bi on gledao na ovo što radim, bi li mu se svidjelo, jesam li uopće na dobrom tragu. U nekim trenucima činilo se da jesam, pa onda opet da nisam, prepričava slikarica.

Ti su se trenuci neprestano izmjenjivali i bilo ih je teško "loviti". Shvatila je da trenuci čine neko vrijeme, ali su nemjerljivi. - Naziv izložbe rezultat je zaključka da pokušavamo mjeriti vrijeme kojem smo svi podložni, što je apsurdno jer je ono zapravo nepostojeće, zaključuje Rusa Trajkova. Kao što je vječnost nedjeljiva, nedjeljiva su i platna koja predstavljaju cjelovitu priču. Platna ne završavaju, nisu uramljena i s njih se izlijeva boja. Formom diptiha i triptiha autorica ih je ipak fizički odvojila. Rusa Trajkova često radi prijevode- prijevod teksta u boje, oblike u boje ili pak boje u oblike, a glazba je uvijek prisutna u trenucima stvaranja. Ovaj put prevodila je Štolcerove skladbe u slike.

- Shvatila sam da Štolcer i ja lijepo surađujemo, međusobno smo se "iskoristili". Boje sam birala spontano, bez razmišljanja, gotovo kao da je druga Rusa radila ova platna, pojasnila je autorica. No, iza svega stoje dvije godine upoznavanja sa Štolcerom. Tada je prvi puta ozbiljnije stupila u doticaj s njegovim djelima i zaista ih čula. - Slušala sam glazbu, no do mene su dolazili samo neki tonovi. Tek nakon pune dvije godine mogu reći da je bezvremenski Slavenski uspio doprijeti do mene, govori Trajkova, objašnjavajući kako se uz Štolcerovu Simfoniju Orijenta rodila ljubav.  Rezultat toga su rukopisni tragovi autoričinih misli koje se nalaze na poleđini platna. Izložbu posvećenu Josipu Štolceru Slavenskom moguće je pogledati do 31. svibnja. Što će se potom dogoditi sa slikama, nepoznato je. Naime, slikarica stvara isključivo noću, kada su likovi koje je oživjela budni i govore. Kako je ne bi ometali, kada ih se zasiti, slike spaljuje.