Janja Kovač autorica je knjige "230 godina školstva u Donjoj Dubravi"

Kada neko mjesto ima školu s tradicijom od 230 godina, onda je bilo vremena i prostora da se proteklo vrijeme o tome piše, da se te godine ukoriče. Pisalo se o tome u nekoliko navrata, a najviše u Monografiji Donje Dubrave u posebnom poglavlju pod autorstvom akademika Dragutina Feletara, znanstvenika koji je školstvo Donje Dubrave imao na dlanu jer je sam polazio tu ustanovu.

Stoga raduju pohvale koje na svečanoj promociji knjige izrekao na račun autorice knjige 230 godina školstva u Donjoj Dubravi, Janje Kovač, mlade etnologinje koja je voditeljica Etnografskog odjela Muzeja Međimurja u Čakovcu.

Kako ste se prihvatili ovog projekta?

Nenadano, pred nešto više od tri mjeseca, kada mi je ravnateljica OŠ Donja Dubrava Mirjana Ribić ponudila ovaj izazov koji je a mene predstavljao predan i zahtjevan istraživački rad. Znala sam da u kratkom vremenu, koje je bilo preda mnom ne mogu to obaviti sama. Počela sam razmišljati o suradnicima s kojima bih mogla odgovoriti na zahtjeve, rekla je na početku te je dodala kako su joj mislima prelazili ljudi od struke.

Na kraju je za suradnike odabrala oca Željka i sestru Martinu, stručnjake za hrvatski jezik u osnovnoj školi, mjesnog amaterskog povjesničara Slavena Ujlakija i Marka Ljubeka koji je knjizi udahnuo svoje tehničko znanje i iskustvo.

Moram reći kako je u svemu tome nemjerljiva uloga gospođe Ribić koja je prepoznala važnost trenutka te skupila hrabrost da krenemo u tu avanturu, istaknula je naša sugovornica.

Kako je knjiga nastajala?

Zadatak je povjeren stručnom kolegiju koji sam vodila. Koristili smo se prije svega Spomenicom škole, dokumentom u obliku knjige s ručno upisanim podacima o broju učenika, odjeljenja, zaposlenicima, te najvažnijih događaja za pojedinu školsku godinu.

Rade to ravnatelji koji na taj način ne stvaraju samo povijest školstva u mjestu već i samu mjesnu povijest pa je stoga bilo prirodno da se oslanjamo upravo na Spomenicu, rekla je autorica. Dodala je kako su svi podaci citirani iz Spomenice tiskani kurzivom kako bi se glas ravnatelja razlikovao od drugog teksta.

Jeste li osim Spomenice koristili i druge izvore?

Da. I to iz razloga jer u Spomenici, usprkos obimnosti, nema podataka o najstarijim počecima školstva u Donjoj Dubravi pa smo bili prisiljeni koristiti arhivsku građu iz Državnog arhiva za Međimurje u kojem se čuva Protokol za Donju Dubravu od 1784. - 1806 godine, a u njemu najstariji spomen školskog djelovanja u Donjoj Dubravi od 12. svibnja 1786., kaže i dodaje kako su se od pisanih izvora koji prethode Spomenici oslonili na dva rada.

Prvi je tekst o povijesti školstva u Donjoj Dubravi akademika Dragutina Feletara objavljen 2007. godine u ediciji Općina i župa Donja Dubrava. Velika korist te edicije je u tome što se ovdje koriste podaci iz župne arhive, a konzultirali su i fond OŠ Donja Dubrava. 

Vrijedne podatke o povijesti školstva donosi Dragutin Šafar, Donjodubravčanin koji je prema pričanjima starijih mještana i svojim osobnim doživljajima napisao djelo Donja Dubrava između dva rata, objavljeno 1991. godine. Unatoč naslovu, koji se ograničava od 1918. godine do 1941. godine, Šafar donosi i opaske koje se odnose na prijašnja razdoblja.

Koliko ste koristili slikovni materijal koji je očito bio obiman?

Bio nam je putokaz, no zbog obimnosti, odnosno tehničkih ograničenja u knjizi je prezentiran u manjem opsegu. Tu treba reći kako su nam pomoćnici u tome bili bivši ravnatelji. Zvonimir Golub, Marko Ajhner i Petar Sokolović, a korištene su fotografije privatnih arhiva Nataše Srdić Jahn, Zlatka Haramije, Tamare Žiga, Željka Kovača i Marijana Zvonara, pojasnila je gospođa Kovač. Rekla nam je kako su u prikupljanje fotografija bili uključeni učenici kojima su u tome pomagali njihovi bake i djedovi.

Janja Kovač je rođena 1990. godine. Završila je Gimnaziju u Čakovcu i Filozofski fakultet u Zagrebu, dvopredmetni studij etnologije i kulturne antropologije i južnoslavenskih jezika i književnosti. Od ožujka 2015. do danas je zaposlena u čakovečkom Muzeju Međimurja kao kustos i voditeljica Etnografskog odjela.

Janja dodaje:

Zanima me usmena književnost južnoslavenskog područja, nematerijalna baština i povijest Donje Dubrave. Aktivna sam bila i na fakultetu gdje sam bila urednica studentskog časopisa Balkan express, organizirala tri, a bila na dvije stipendije u Ljubljani i Novom Sadu.

Riječ, dvije o promociji knjige

Promociju je vrsno i znalački pred uglednicima, gostima, uzvanicima, djelatnicima škole vodila knjižničarka u OŠ Donja Dubrava Suzana Karloci Kvakan. Na promociji su govorili autoričini suradnici među kojima je glavnu riječ vodila njezina sestra Martina. 

Od početka rada na ovom projektu, uz Janju je u ulozi savjetnika bio i naš otac koji je iz svog bogatog iskustva i priča bake Fanike pomogao u stvaranju koncepcije knjige. Sudjelovao je s Janjom u razgovorima sa živućim svjedocima školske povijesti.

Uz završnu lekturu cijelog teksta, i poneku prepirku, mogu vam reći da smo tata i ja uživali u tom poslu. Sretni smo što smo pomogli da se djelić povijesti sačuva od zaborava. U nastojanju knjige sudjelovao je i cijeli korpus drugih ljudi. Hvala i njima!, rekla je na kraju Martina.