Kultura i prosvjeta 19.02.2017. 08:51.

Državni arhiv za Međimurje

Jurica Cesar: Čuvamo tri tisuće metara povijesti i sudbina

Netom nakon završetka Drugog svjetskog rata jedan se muškarac pripadnicama ljepšeg spola lažno predstavljao kao tajni agent te od njih tražio da mu se seksualno podaju. S vremenom su dame postale sumnjičave. Prijavile su ga i završio je na sudu. Spomenuta priča sadržaj je jednog od tisuća dokumenata koji se čuvaju u Državnom arhivu za Međimurje, smještenom u zgradi stare škole u Štrigovi. Ta ustanova ove godine slavi desetu obljetnicu svog rada, a na njenom je čelu  Zagorac, odrastao u Zagrebu, no, već duže vrijeme Čakovčanin, Jurica Cesar, profesor filozofije i hrvatske kulture. Njemu je ovih dana Ministarstvo kulture potvrdilo još jedan četverogodišnji mandat, a s uvijek dobro raspoloženim arhivistom vratili smo se u prošlost i to onu - pojedinaca. 

TRI KILOMETRA GRAĐE

- Arhivsko gradivo definicijom čine originalni, unikatni dokumenti koji su nastali javnim djelovanjem na području Međimurske županije, primjerice matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih, sudski spisi, podaci iz katastra, zato kažemo da čuvamo povijest pojedinaca. Arhiv trenutno posjeduje 280 fondova, teško je izbrojati dokumenate, no, kad bi se stavio papir do papira protezali bi se na 3.000 dužnih metara. Istodobno, na terenu skrbimo i o gradivu koje tek nastaje i koje će jednog dana završiti u arhivu.  Ideja o otvaranju arhiva u Međimurju datira od 1957. godine, no, tek 1959. godine Međimurje dobiva Sabirni centar kod Historijskog arhiva u Varaždinu. Prvi centar nalazio se u zgradi suda u Prelogu da bi godine 1969. bio preseljen u čakovečki Stari grad. Tamo su međutim vladali vrlo nepovoljni uvjeti za građu, bila je prevelika vlaga i tako je u vrijeme župana Branka Levačića 2002. godine arhiv smješten u zgradu stare škole u Štrigovi. To je specifičnost jer se gotovi svi arhivi u Hrvatskoj, ali i okolnim zemljama nalaze u središtima gradova. No, moram priznati da sam se zaljubio u ovaj prekrasan štrigovski kraj, a tijekom proteklih deset godina upoznao sam i mnoge mještane. Druga zanimljivost vezana uz naš arhiv je da se svi hrvatski arhivi zovu po gradovima u kojima su smješteni, samo naš nosi ime po regiji u kojoj se nalazi, kaže Cesar.

Najstariji dokument u arhivu je matična knjiga umrlih u razdoblju od 1730. do 1799. godine za Župu Marije Magdalene u Štrigovi. Znatan dio čini i građa iz vremena mađarske uprave, druge polovice 19. stoljeća te razdoblja poslije Drugog svjetskog rata, no, Cesar napominje da planiraju identificirati i gradivo s područja Međimurja koje se nalazi u Mađarskoj, dok im je ovih dana Ministarstvo kulture pod čijom su arhivi nadležnosti, odobrilo 65.000 kuna (najveći pojedinačni iznos) za digitalizaciju građe smještene u Pokrajinskom arhivu u Mariboru. – Prošle smo godine restaurirali i knjigu Protokoli varoša Prelog 1793-1830. godina koja je izuzetno značajna. U spomenutom se razdoblju upravo u donjem Međimurju kao upravni jezik koristio hrvatski kajkavski, dakle gotovo 50 godina prije prvog službenog govora na hrvatskom jeziku Ivana Kukuljevića Sakcinskog u hrvatskom Saboru, pojašnjava Cesar.

KAKO JE DALMATINAC PODVALIO PRELOŽANIMA

A od onih za povijest možda manje važnih, ali dokumenata osebujnog sadržaja iz rukava vadi još nekoliko: Jedan je krčmar u donjem Međimurju završio na sudu jer su ga gosti prijavili da im je točio patvorena vina. Pred sucem se pravdao da se ne razumije u bijela vina jer je Dalmatinac, te da nije mogao provjeriti kvalitetu. Nadalje, čovjek iz Dekanovca nije htio platiti porez, te je u žalbi naveo da se njegova hiža ne može zvati kućom jer je od blata zbita i da ne želi platiti kućarinu. U Martinu na Muri bila pak je izdana naredba da se društva ne smiju zvati po živućim ljudima te neka Streljačka družina Vladimir Bakarić izvoli promijeniti ime.

- Ma ima još mnogo toga, dodaje sa smijehom Cesar. Recimo na kraju da će Državni arhiv svoju ispostavu uskoro otvoriti u Čakovcu, dok je u povodu desete obljetnice ustanove u Muzeju Međimurja otvorena izložba naziva Gradovi i trgovišta na hrvatsko-štajerskoj granici. Nastala je u suradnji štrigovskog arhiva s arhivima Maribora, Ptuja, Celja, Zagreba i Varaždina, te dokumentima pokazuje različite oblike suradnje Hrvata i Slovenaca u povijesti.