Knjiga doktorice Vere Mareš Bratko

U knjižnici “Nikola Zrinski” u Čakovcu u četvrtak, 27. lipnja predstavljena je knjiga Liječnički san Vere Mareš Bratko, dr. med., koju je autorica izdala u vlastitoj nakladi. Istaknuta liječnica, specijalistica medicine rada, danas u mirovini, u knjizi iznosi sjećanja i zapažanja na mnoštvo događaja, ali i promišljanja iskustava iz liječničke prakse koju je započela 1968. godine u zapadnoj Slavoniji - prvo u Dežanovcu, od 1971. godine u Velikom Grđevcu, a od 1974. godine nastavila u Čakovcu, sve do umirovljenja 2009. godine. Knjigu su predstavile ravnateljica Knjižnice Ljiljana Križan i Marina Payerl-Pal, dr. med. Knjiga nosi snažnu poruku mladima, istaknula je M. Payerl-Pal, da svatko svoj san može ostvariti, ne uvijek na jednostavan i lak način, ali ispunjenje sna donosi i ispunjenje života.
“Život je prilika - iskoristi je”, poruka je Majke Terezije kojom knjiga počinje i nit vodilja knjige koja slavi život, čovjeka, liječničku profesiju i dobrohotnost prema ljudima, rekla je dr. Payerl-Pal.
O samom nastanku knjige govorila je autorica, dr. Mareš Bratko, a dva odlomka iz knjige pročitala je Tamara Korunek iz Čakovca, maturantica Gimnazije i buduća studentica Glazbene i scensko-umjetničke akademije u Beču. Nakon predstavljanja, održan je domjenak s akcijskom prodajom knjige. U redovnoj se prodaji knjigu može kupiti u knjižari i papirnici “Domina M”, u prizemlju Robne kuće “Međimurka” u Čakovcu i na prodajnim mjestima “Domine M” u Nedelišću i Murskom Središću, po cijeni od 145 kuna.
Izraz nemirnog duha
O knjizi, nastajanju i razlozima za nju Vera Mareš Bratko rekla nam je:
- Ovo mi je druga knjiga, prva je bila znanstvenog karaktera i poduljeg naziva “Doktorice, ne mogu se sagnuti i prstima doseći pod”. Tema je bila prvi dio kliničkog pregleda statike ljudskog tijela. Na nju su me ponukali primjeri patnje djece koja se zbog deformiteta ne mogu sagnuti. Ova je knjiga iskaz nemirnog duha, u njoj sam iznijela sve što sam proživjela kao liječnica od 1968. godine.
Kad smo se 2009. godine okupili na oproštajnom ručku uz odlazak u mirovinu, osjetila sam potrebu da ispričam neke epizode iz dugogodišnje liječničke prakse, one najupečatljivije. Tada mi je doktor Andrej Pal rekao da bih dobro učinila da o onome što sam proživjela napišem knjigu te mu zahvaljujem na ideji i pobudi. Zabilježila sam stvari koje više nitko neće raditi kao liječnik na terenu - da porađa dijete na zadak, i to u preeklampsiji, tako da su ugroženi i dijete i majka, da se kroničnom alkoholičaru vadi po pet litara vode.
Zabilježila sam kako sam šivala rastrganu ruku pod prijetnjom pištoljem. Teško je sve navesti, puno je toga, zato sam i napisala knjigu. U njoj kažem da nije jednostavno biti liječnik, pacijentima se mora na raspolaganju biti 24 sata na dan. Po prvi put sam iznijela i neke stvari o kojima sam šutjela - rekla sam sebi da to jednom mora izaći van. Imala sam sreću što sam proživjela liječnički san koji sam sanjala još od djetinjastva.
Dražen Kovač