Kristina Štebih - najbolja glumica KAM-a i autorica najbolje predstave

Kristina Štebih iz Čakovca, spisateljica, novinarka, majka 14 mjeseci stare djevojčice Mune, na ovogodišnjem festivalu "Kazališni amateri Međimurja" osvojila je nagradu za najbolju glavnu žensku ulogu za ulogu Fijolične Treze u predstavi "Ne izlazi bez čarapa", Kazališne družine Štolcer iz Čakovca. Predstava je proglašena najboljom na KAM-u, a osvojila je i nagradu za najbolju režiju. Kristina je ujedno i autorica teksta.

Kako je biti majka?

"Lijepo i opušteno, mislila sam u početku da će majčinstvo biti stresnije, ali dobro je, Muna spava cijelu noć, a i obaveze se nekako mogu uskladiti jer tu su bake, tete…"

Na KAM-u je tvoja predstava „Ne izlazi bez čarapa“ proglašena najboljom predstavom, a ti najboljom glumicom. Otkud inspiracija za tekst?

"Svake godine izvodimo po jednu predstavu, a dogovor unutar Družine je da ju ja napišem. Ove godine sam zamislila sasvim nešto drugo, a onda jedne večeri na balkonu, slušala sam pjesmu Tete Lize (Elizabete Toplek) Dok ja dojdem v Međimorje i odjednom mi je cijela predstava bila u glavi. Bacila sam ono što sam do tada napisala i nastala je predstava 'Ne izlazi bez čarapa'."

Pamtimo tvoju predstavu "Pismo z Galicije" s tematikom Prvog svjetskog rata, ova koju ste izveli na KAM-u bavi se slutnjom Drugog rata i obje su smještene u neka mračna vremena. "Tarzan i svinja na posljednjoj večeri" bavi se raspadom Jugoslavije, zašto upravo ta razdoblja?

"Zato što su dramaturški najzanimljivija. Ljudski strahovi, dinamične političke i društvene promjene koje su se događale u tim strašnim vremenima, tragične sudbine i pojedinci izgubljeni u moru nesreće, koji žive svoje male živote i proživljavaju svoje tragedije unutar jedne šire drame… Zato su mi povijesne teme zanimljive. Priču ne pišem dugo, duže od pisanja traje proces u mojoj glavi, dok si ne posložim stvari.

Povijesne teme zahtijevaju ozbiljan pristup, pa treba nešto vremena i za istraživanje. Tu mi je često nabavkom literature i savjetima pomogla kolegica Maša Hrustek Sobočan iz Muzeja, ranije i ravnatelj Vladimir Kalšan. Samo pisanje nakon toga traje nekoliko dana."

Rano si otkrila svoj dar za pisanje?

"Pišem od malih nogu, pjesme, priče…Počela sam objavljivati zbirke poezije, a zadnjih šest godina pišem dramske tekstove, no nisam zapostavila poeziju. Imam spremnu neobjavljenu zbirku koja čeka bolja vremena. Ne znam hoće li ih ikada dočekati. Zbirku sam napravila zajedno s fotografom Damirom Klaićem-Ključem. Dosad sam izdala dvije zbirke poezije, Molitve i čini i Via lucis te zbirku kazališnih tekstova "Pismo z Galicije", kojoj je promocija bila početkom godine."

Osim što pišeš, igraš i važne uloge u predstavama. Ne pišeš tekstove za sebe?

"Ne. Ova nagrada za glumu mi je draga, ali to mi je onako „usput“. Meni je važniji rad na tekstu, tu sam s družinom i tu „gulim“ i ne mislim da sam išta bolja glumica od bilo kojeg člana naše družine. Ne očekujem previše od svoje glume u bilo kojoj predstavi, ja sam tu dio ekipe koja zajedno radi i trudi se pokazati ono najbolje. U našim predstavama nema istaknutih glavnih uloga, pokušavam svakom liku dati dovoljno prostora."

Jesi li i u stvarnom životu pomalo Fijolična Treza koju glumiš u predstavi? 

"Svi smo mi u stvarnom životu povremeno likovi koje glumimo, pa tako i ja. Predstave pišem „ciljano“, prema glumcima s kojima raspolaže Družina, jer ipak smo mi samo amateri."

Koliko dugo ste radili na predstavi?

"Dosta dugo, predstavu smo radili četiri mjeseca, uz probe dva puta tjedno. Osim toga, ženski dio družine je jednom, ili dvaput tjedno, puna dva i pol mjeseca vježbao za plesnu točku u predstavi."

Predstavom ste se plasirali na Državnu smotru, na tri dosadašnje ste ostvarili sjajne rezultate.

"Ovo će nam biti četvrti nastup na Državnoj smotri. Bili smo 2010., 2013. i 2014. godine i svaki put smo bili ili najbolja, ili među tri najbolje predstave, a ja sam pokupila nagrade za tekst, a na svakoj smo imali i nominaciju, ili nagradu za režiju, ili nagradu za najboljeg glumca i glumicu. Do sada smo imali sedam predstava, a četiri su završile na Državnoj smotri. Na prvu Državnu smotru išli smo s "Pismom z Galicije" koja je pokupila tri glavne nagrade, zatim "Tarzan i svinja na posljednjoj večeri" s kojom smo bili uvršteni među tri najbolje predstave. Predstava je dobila nagradu publike, ja sam dobila nagradu za najbolji dramski tekst, Dejan Buvač nominaciju za režiju, a Željka Grahovec nagradu za najbolju glumicu festivala. U predstavi "Se bu dobro mamika" Željka Grahovec proglašena je za najbolju glumicu, ja sam dobila nagradu za najbolji tekst, a "Mamika" je bila uvrštena među tri najbolje predstave uz nominaciju za najbolju režiju.

Ne izlazi bez čarapa također ima potencijala za nagradu?

"Mi nikada ništa ne očekujemo, jer nikad ne znaš kakve će predstave doći na smotru. Pojavi se recimo Lero iz Dubrovnika, koji su po produkciji gotovo u rangu profesionalaca, mi se teško možemo mjeriti s njima."

Kakva je amaterska scena u Međimurju?

"Imamo u Međimurju tri, četiri družine, poput Priločke amaterske scene, družine KUD-a iz Nedelišća, tu je i Dramski studio Dada koji je profesionalno vođen pa je samim time na visokoj razini. Svi oni i međimurskom amaterizmu daju viši nivo, prepoznaju nas na festivalima, ali drago mi je što nas prepoznaje i struka. Veliku zaslugu za to imaju Pinkleci, koji su letvicu amaterizma podigli prilično visoko prije nego što su postali profesionalno kazalište."

Pjevači i glumci

"Kazališna družina 'Štolcer' nastala je u sklopu Pjevačkog zbora Josip Štolcer Slavenski. Nas petero koji smo radili prvu predstavu smo svi bili članovi Zbora. S vremenom su dolazili neki novi ljudi, širio se repertoar, širio se ansambl, ali i dalje nas je većina članova Zbora. Htjela bih spomenuti Ivicu Mikolaja, glumca koji je uz Dejana Buvača od prvog dana s nama i jedini je glumio u svim našim predstavama. Ove je godine posebno briljirao u svojoj ulozi. Što se mojeg pjevanja tiče, ono je trenutno na čekanju jer naprosto ne stižem sve, a kazalište mi je ipak veća ljubav."

Snalazimo se

"Od nikoga ne dobivamo nikakav novac, sami se snalazimo. Scenu sami postavljamo, koristimo poznanstva, ljudi su nam voljni uskočiti. Za ovu predstavu kostime nam je izradila Dragica Jagec, žena se zaista naradila i trudila da zablistamo na sceni, Nikolina Mekovec, voditeljica Plesnog studija Teuta nam je radila koreografiju i uvježbala nas,. Albina Miličević nam je izradila frizure, a često da bismo mogli nastupiti uložimo i vlastita sredstva."

Partner

Zajedno s Kristinom u Družini glumi i njezin životni partner Dino Pavleković. 

"Upoznali smo se na probama Pjevačkog zbora prije nekoliko godina, zajedno smo već četiri godine. Zajedno radimo i u Kazalištu. Dino je uz to i član odličnog post-rock benda iz Čakovca Emphasis gdje svira gitaru. Uskoro im izlazi novi album."