Kultura i prosvjeta 01.09.2016. 10:33. Zadnja izmjena: 01.09.2016. 10:46.

Ravnateljica čakovečke Knjižnice

Ljiljana Križan: Izlaz i iz najtežih životnih situacija ljudi često traže u knjizi!

Ljiljana Križan, diplomirana knjižničarka, u prosincu 2005. godine preuzela je mjesto ravnateljice čakovečke Knjižnice i čitaonice Nikola Zrinski. U vremenu u kojem knjiga postaje luksuz za veliki broj građana, s velikom zaljubljenicom u pisanu riječ porazgovarali smo o najvećim izazovima rada s ljudima, dugogodišnjem problemu neadekvatnog prostora te čitalačkim navikama Međimuraca.

Što je bio najveći izazov u karijeri?

U početku Knjižnica nije imala sređen informacijski sustav niti dostupne kataloge. Zapravo, u poslovanju nije bila informatički opremljena i to su bili izazovi s kojima se odmah uhvatila u koštac. Riješila sam ih je u roku od godinu dana, a drugi veliki problem je bilo pitanje prostora.

Odlukom Grada i Županije dobili ste prostor nekadašnjeg Časničkog doma u koji još uvijek niste preselili. Zašto?

Nismo preselili zbog nedostatnih financijskih sredstava. Sada su radovi polako pred završetkom i ulijevaju nadu da bismo u listopadu, Mjesecu hrvatske knjige, mogli preseliti u novi prostor, što bi nam dalo novi zamah. U postojećem smo prostoru svaki kutak podredili tome da korisnici budu zadovoljni. Otvorili smo kutak za multimediju, nudimo građu kao i ostale knjižnice.

Željeli smo napraviti nešto za zajednicu pa smo otvorili Kutak za slijepe i slabovidne osobe u kojem se nalaze zvučne knjige i knjige na brajici. Godinama smo postojeći prostor sve više punili, pa sada pucamo po šavovima. U novom prostoru imat ćemo studijski odjel koji nam je jako važan s obzirom na broj studenata u Međimurju. Njima je potrebna kvalitetna studijska čitaonica jer postojeći mali prostor Općeg odjela koriste i čitači i studenti.

Koliko korisnika ima Knjižnica i kakvi su trendovi?

Knjižnica ima oko 4.000 članova te 1.500 korisnika Bibliobusa. Oko 1.200 korisnika su srednjoškolci i studenti, a na Dječjem odjelu imamo oko 1.100 predškolaca i osnovnoškolaca. U prvih šest mjeseci ove godine posuđeno je 55.000 knjiga. U posljednje vrijeme primjećujemo mali pad broja korisnika.

To ću pripisati nezaposlenosti i teškoj financijskoj situaciji u kojoj su ljudi primorani racionalizirati svoje troškove pa se odriču sadržaja poput knjižnice i kazališta. No, ponekad baš članarina u knjižnici može pomoći. Mnogo naših korisnika poseže za literaturom samopomoći, ona im je oslonac u kriznim trenucima.

Čakovec je polako izrastao u mali studentski grad. Osjeća li se to u interesu za znanstvenu literaturu?

Da, češće se koristi. No, moram reći da i studenti iz Zagreba često ostaju zapanjeni kad shvate da imamo literaturu do koje nisu mogli doći u Zagrebu. Studenti i profesori vole samostalno istraživati. Ne čita se samo beletristika, kod nas postoji neki balans.

Sudjelujemo u međubibliotečnoj razmjeni, pa često primamo upite baš za stručnu literaturu. Mjesečno u druge knjižnice šaljemo oko dva, tri naslova. Tu je i naša Zavičajna zbirka za koju je upit stigao i iz Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Trenutno imamo više od 122.000 knjiga, a četrdeset i pet posto čini znanstvena literatura.

Što je s multimedijskim kutkom, postoji li interes za posudbom audio i video materijala koji nudite?

Postoji velik interes za glazbu na CD-ima i filmove. Imamo korisnike koji redovito dolaze posuđivati. Danas se sve to može skinuti s interneta, no, pretpostavljam da je presudna kvaliteta ili komocija jer ovako su ljudi sigurni da će titlovi funkcionirati. Ovo je sigurna verzija i interes je velik. Neprestano imamo upite kada stižu novi filmovi i slično.

Ravnateljica Križan najbolje se osjeća uz knjige

Čitaju li više muškarci ili žene?

Zasad nemamo tu informaciju, no, ubuduće ćemo statistiku voditi na način da pokušamo doći do tog podatka. Meni se čini da je podjednako, no možda griješim.

Dječji odjel oduvijek je okupljao velik broj djece, posebno aktivnostima u igraonici.

U igraonici Bamblek konstantno održavamo različite radionice, s time da pokušavamo ponuditi nove sadržaje. Učimo jezike, često održavamo radionice na kojima se izrađuju ukrasi... Kolegice su jako kreativne i pune ideja pa iznenađuju mališane. Tijekom godine nam na čitanje i edukacije dolaze vrtići i školarci. Bez obzira na mali prostor, dnevno nas posjeti pedesetak djece.

Što je s Bibliobusom?

Sa Županijom pokušavamo postići dogovor, odrediti ritam isplate sredstava koji bi omogućio da bibliobusna služba i dalje živi. Ne računajući Zagreb, uz Rijeku i Koprivnicu, mi smo sa 37 godina uzastupnog rada jedini u Hrvatskoj s ovako dugom povijesti Bibliobusa.

Rad s ljudima je dinamičan?

Ima tu raznih dogodovština... Djelatnici po nekoliko dana znaju tražiti neki naslov jer ih korisnici sakriju da bi ih knjiga dočekala kada vrate posuđene knjige.

Ima li knjiga budućnost?

Mislim da ima, barem još neko vrijeme. Čini mi se da se e - knjige ne koriste u velikoj mjeri iako se mi pripremamo i za to. Za sada još više volimo imati knjigu u ruci, nešto toplo i ugodno, volimo listanje stranica. Dokaz su i studenti koji na internetskim stranicama imaju skripte, a još uvijek materijale isprintaju i dodatno podcrtavaju. Još uvijek postoji potreba direktong kontakta sa knjigom.