Male škole imaju poseban čar i toplinu kojima grle najmlađe

Da je demografska slika Hrvatske, koju karakteriziraju starenje stanovništva i negativan prirodni prirast, poražavajuća, znaju već i golubi na grani. Ni Međimurje, koje je po mnogočemu naprednije od ostatka Hrvatske, nije uspjelo izbjeći scenarij pada nataliteta. Tome najbolje svjedoče podaci o ovogodišnjim upisima koji pokazuju da je školske godine 2016. / '17. u prvi razred međimurskih osnovnih škola upisan 1271 učenik.

Premda brojka sama po sebi i nije toliko mala, postoje područne škole koje broje svega nekoliko učenika i u kojima je kombinirana nastava uobičajena pojava. Ovogodišnji rekorderi po izuzetno malom broju prvašića jesu Područna škola Prekopa, Područna škola Sveti Juraj u Trnju, Područna škola Turčišće i Područna škola Podbrest. Pozitivna je vijest da se u svim školama u Međimurju odvija nastava za prvi razred, pa makar i za samo jednog učenika.

PODRUČNA ŠKOLA PREKOPA

Tri razreda, četvero djece

Larisa Kuqi iz Vugrišinca jedina je učenica prvog razreda Područne škole Prekopa. S njom u razredu nastavu sluša još troje učenika: Mariytea Škorjanec, učenica drugog razreda te Klementina Petran i Nikola Šafarić, učenici četvrtog razreda. Njihov učitelj Dubravko Posel istodobno podučava učenike sva tri razreda, dok treći razred nema ni jednog polaznika.

Ovaj kraj zadnjih godina ima jako mali broj učenika, a ovo je već drugi put da držim kombinaciju s tri razreda. Po tome smo jedinstveni u Međimurju. Lani su primjerice bila samo tri učenika, a dolaskom Larise brojka nam se povećala na četiri. Prema najavama iduće godine imat ćemo tri učenika u tri razreda, pojasnio je Dubravko Posel, jedini učitelj Područne škole Prekopa. Održavanje nastave za tri razreda iziskuje dosta truda i kreativnosti pa tako učitelj Posel svake godine pomno sastavlja raspored kako bi svima mogao posvetiti dovoljno pažnje.

Moramo kombinirati pa neki dolaze malo ranije, a neki kasnije na nastavu. Vežemo sve što možemo vezati pa tako neke sate, poput likovnog i tjelesnog, održavamo zajedno. Jedino je problem što nas je premalo i za bilo koji momčadski sport, s osmijehom na licu objašnjava učitelj. No, mali broj učenika ima i svoje pozitivne strane. Nastava je individualna i prilagođena svakom učeniku te učitelj ima prilike pojedinačno se posvetiti svakom djetetu, potičući ga da razvija ono što mu najbolje leži.

Larisa je baš poput svoje starije sestre Leonore, koja je proglašena najglasom sjeverozapadne Hrvatske, talentirana za pjevanje. Odlično joj ide i engleski, iako ga ne uči u školi, istaknuo je učitelj, a Larisa dodala da uči strani jezik uz pomoć mame i interneta te uz poticaj svog učitelja. Ono najvažnije, što se odmah na prvi pogled zamjećuje, jest posebna veza koja povezuje učenike i njihovog učitelja.

Svi smo jako povezani i imamo jedan poseban, topli, obiteljski odnos, objasnio je učitelj te s ponosom pokazao crtež koji je dan ranije dobio od prvašice Larise uz riječi volim te.

PODRUČNA ŠKOLA SVETI JURAJ U TRNJU

Za jedan red klupa

Mi smo jedna mala, topla škola. Svi se osjećamo kao u svojoj obitelji, a ja sam im kao druga mama, razdragano je kazala Liljana Kralj, učiteljica prvog i četvrtog razreda Područne škole Sveti Juraj u Trnju koji zajedno broje šestero učenika. Školske godine 2016./17. u prvi razred su upisana tri učenika, no, preseljenjem jedne učenice u matičnu školu u Hodošanu, ostala su tek dva prvašića - Petar Molnar i Marko Kanižaj iz Svetog Jurja u Trnju. Dvojica dječaka nastavu slušaju paralelno s još četvero učenika četvrtog razreda – Patrikom Krznarom i Jakovom Kramarom iz Donjeg Pustakovca te Svenom Čavlekom i Martinom Zrnom iz Svetog Jurja u Trnju.

Super nam je što smo samo dečki u razredu. Ne trebaju nam cure, odgovorili su ko' iz topa dječaci na pitanje sviđa li im se što su u muškom razredu. Kombinirani razred im također ne smeta, čak štoviše, odlično funkcioniraju jer imaju zajedničke interese te rado pomažu jedni drugima kada je nastavno gradivo posrijedi. Omiljena zanimacija im je svim igra, koja ne poznaje razliku u godinama, a obzirom da su u pitanju muške igre zna pasti i pokoja svađica, no, nesuglasice brzo padaju u zaborav. Učiteljica Liljana, koja na šestoricu dječaka gleda majčinskim očima, za njih ima samo riječi hvale te ističe da nikada ne bi mijenjala rad u maloj školi za rad s punim razredom učenika.

Teško bi mi bilo raditi u nekoj većoj školi. Ništa ne može nadomjestiti ovu obiteljsku atmosferu i povezanost. A da tek vidite kakve su to suze na rastanku kada odlaze u peti razred... Baš smo sada bili u školi u Hodošanu i moji bivši učenici, čim su me ugledali, pojurili su mi u zagrljaj. To je nešto nevjerojatno, suznih očiju ispričala je učiteljica Liljana.

PODRUČNA ŠKOLA TURČIŠĆE

Trojka

I Područna škola Turčišće jedna je od škola koje je posljednjih godina zadesilo veliko osipanje djece. Prema riječima učiteljice Renate Cesar - Mučić puno je obitelji ovog kraja odselilo u inozemstvo, a one koje su ostale nemaju više toliko djece kao prijašnje generacije. Rezultat toga je mali broj školaraca. Zbog toga su u školske klupe ove godine prvi puta sjela tek tri učenika – Domagoj Kalanjoš, Zdravka Granatir i Patricia Granatir iz Kvitrovca. Zajedno s prvašićima nastavu prati i Benjamin Balog iz Turčišća, učenik trećeg razreda.

I prije su bile kombinacije, to nam je normalna stvar. Navikli smo raditi paralelno dva razreda, ali posljednjih godina i dva razreda zajedno imaju jako mali broj učenika, pojasnila je R. Cesar-Mučić. Dugogodišnja učiteljica iza sebe ima iskustvo rada u velikim školama, ali i onima manjeg kapaciteta, te zna što to nosi sa sobom:

Kao i sve u životu tako i rad u malim školama i rad u školama s puno učenika ima svoje prednosti i nedostatke. Najveća razlika je u osjećaju jer su male škole poput ove obiteljske, ugodne i tople, opisala je. Mali broj učenika prilika je da se svakom učeniku posveti ponaosob, a s manje đaka se, u konačnici, može puno više toga napraviti. S učiteljicom su se složili i prvašići Domagoj, Zdravka i Patricia potvrdivši da škola nije nikakav bauk:

Volim školu i učiti nove stvari. Omiljeni predmeti su mi svi. Volim i hrvatski i matematiku i prirodu (...), gotovo jednoglasno odgovorili su prvašići željni novih znanja pred kojima su bile otvorene bilježnice iz hrvatskog jezika, a u njima marljivo ispisana slova abecede. Na pitanje učiteljici na koji način motivira učenike i potiče ih na učenje, kratko je odgovorila:

Sve se može kad se voli svoj posao.

PODRUČNA ŠKOLA PODBREST

Treći i prvi

Prvo što se zamijeti prilikom ulaska u učionicu Područne škole Podbrest jesu dvije školske ploče na zidovima. Ispred jedne ploče sjede učenici trećeg razreda, dok na drugom kraju učionice, njima okrenuti leđima, nastavu slušaju polaznici prvog razreda - njih troje.

Ne smeta nam što nas je malo. Imamo prijatelje i iz trećeg razreda, kazali su učenici prvog razreda, prstom pokazujući na suprotnu stranu razreda. Nešto brojniji razred od prethodnih, kombinirani razred prvašića i učenika treće razreda tamošnje škole, broji 12 učenika koji pohađaju: Tea Novak, Ana Višnjić i Dominik Petrina iz Podbresta te učenici trećeg razreda Dina Mišić, Noel Bukal, Lorena Vinko, Sandro Lastavec, Anela Krčmar, Martin Višnjić, Roky Horvat, Daria Novak i Borna Bukal. Dobrouigran razred u kojem se poštuje pravilo dok jedni slušaju predavanje, drugi rade tihi rad vodi učiteljica Emina Mlinarić.

Isprva je bilo malo teško raditi s dva razreda paralelno, no, na sve se čovjek privikne, kazala je učiteljica Emina te dodala da veliku ulogu u tome imaju sami učenici koji slušaju što moraju raditi i koji su se dobro prilagodili situaciji. Prvašići Tea, Ana i Dominik već su pohvatali sve konce i shvatili kako stvari funkcioniraju, a ni znatiželje i želje za učenjem im ne manjka.

Jako su radoznali i vesele su učenju novih stvari. Pošto ih je samo troje mogu im se svakom posebno posvetiti i dodatno pomoći, ako je to potrebno, pojasnila je. Fleksibilnost i razumijevanje ključ su uspjeha rada u kombiniram razredima, a atmosfera koja pritom vlada nalik je onoj obiteljskoj.

Male škole poput naše imaju jednu posebnu čar koju u velikim školama zasigurno nećete pronaći, zaključila je učiteljica Emina.

Sedamnaest škola s manje od 10 učenika

Podaci Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji pokazuju da je u školskoj godini 2016./17. čak u sedamnaest međimurskih škola u prvi razred upisano manje od 10 učenika. Prvi razred Područne škole Prekopa pohađa jedan učenik, Područne škole Sveti Juraj u Trnju dvoje, dok tri učenika broje prvi razredi u područnim školama u Turčišću i Podbrestu. Četiri su učenika u školi u Stanetincu, pet u Železnoj Gori te šest u Gornjem Hrašćanu. Sedam učenika pohađaju prvi razred u Krištanovcu, Gardinovcu, Miklavcu, Žiškovcu i Gornjem Kraljevcu. Palinovec, Novakovec i Donji Mihaljevec broje osam prvašić, dok Cirkovljan i Hlapičina imaju devet učenika prvih razreda.