Mario Šestak(44), profesor povijesti i geografije u Prvoj OŠ-i Čakovec i OŠ-i Tomaša Goričanca Mala Subotica

 Još jedan učitelj savjetnik iz Međimurja

Raduje što međimurski prosvjetni djelatnici streme prema savršenstvu, prije svega stručnom usavršavanju, a sve u službi mladih naraštaja. Jedan od oblika takvog usavršavanja nedavno je okončao 44-godišnji Mario Šestak zaposlenik I.OŠ-e Čakovec i OŠ-e Tomaša Goričanca Mala Subotica. pa je tako 3.listopada prošle godine promoviran u učitelja savjetnika. Njegov put, kao i putovi njegovih kolega, prema tom cilju nije nimalo lagan. Kako kaže, za to zvanje moraš dati sebe cijeloga u službu djece, a da pritom nesvjesno nerijetko zaboravljaš na vlastitu,no za njega to nije predstavljalo problem.

Listajući njegov školski Personalni dosje ostali smo fascinirani njegovom popunjenošću s potvrdama, uvjerenjima, diplomama, a sve u službi stalne edukacije. O tome će nam naš sugovornik reći: -Današnji rad s djecom traži kontinuirano usavršavanje na lokalnoj i državnoj razini. Nove stručne spoznaje i nove metode rada omogućavaju lakši prijenos znanja i poticaj na misaoni rad novih generacija. Cijelo životno obrazovanje je potreba u našoj struci. S time sam počeo kada sam se 1999. godine zaposlio u I. OŠ-i Čakovec, a godinu kasnije i u OŠ-i Tomaša Goričanca u M. Subotici gdje si kao učitelj povijesti nadopunjujem školsku satnicu.

Autor ste brojnih projekata, kojima se posebno ponosite ?

-Sudjelovao sam, i sudjelujem, u mnogim projektima, samostalno ili u suradnji s drugim kolegicama i kolegama jer sam izuzetno sklon timskom radu. Raduje me što sam jedan od osnivača Povijesnog društva Međimurske županije gdje su mi namijenili i čelne funkcije-kazao je. Iz njegovog smo dosjea iščitali dvadesetak autorskih i suautorskih uradaka iz različitih društvenih sfera u kojima normalno dominiraju teme iz povijesti.- Istaknuo bih projekte vezane za naš zavičaj - Povijesni zemljovidi Međimurja, Pregled povijesti Međimurja, Međimurska županija – zavičajni priručnik, Drava u Međimurju još uvijek živi, Međimurje u Drugome svjetskom ratu, Park Europske unije, u neku ruku svaki od njih ima svoju zasebnu vrijednost

Kako je tekao Vaš put do savjetnika ?

-Prvo sam 2009. godine promoviran u učitelja-mentora, a u status učitelja-savjetnika 2014. godine. Put je po meni jednostavan. Predani rad, suradnja s kolektivom, sudjelovanjem u različitim projektima u školi i izvan nje, suradnja s lokalnom zajednicom, sudjelovanje na školskim, županijskim i državnim natjecanjima, a takav sam upravo ja.

Njegov učiteljski put započeo je već spomenute  školske godine 1999./2000. kada se je zaposlio I.OŠ-i Čakovec, a od 2000./2001. radi i u OŠ-i  Tomaša Goričanca M. Subotica.- Kao mladi učitelj pun teorijskog znanja stečenog na fakultetu vrlo brzo sam shvatio da teorija ništa ne znači ako ju ne znaš prenijeti na djecu. Dakle, trebalo se prilagoditi uzrastu djece od 10 do 14 godina, pronaći način kako motivirati djecu za rad, odvojiti važne podatke od manje važnih i potaknuti ih na razmišljanje i iznošenje stavova, a ne na čistu reprodukciju-iznio je svoj moto.

A tko je samozatajni, a izuzetno uspješni međimurski učitelj ?

 Rođen je 1975. godine u Čakovcu. Rodom je Donjeg Vidovca, osnovnu školu sam završio u Donjoj Dubravi, Gimnaziju u Varaždinu, studij povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Oženjen je otac,  jednog je djeteta. Živi u Šenkovcu sa suprugom koja je također prosvjetna djelatnica. Pitajući ga što bi kao vrsni stručnjak promijenio u našem školstvu rekao je:-Potrebno je mijenjati kurikulum, mijenjati maćehinski odnos prema učiteljskoj profesiji, poboljšati materijalni status zaposlenika. To je primarno, no nažalost ima još mnogo,mnogo toga-istaknuo je. Naš je razgovor završio latinskom izrekom-Res non verba(Djela, bez riječi). A takav je upravo Mario, obožavan od djece, cijenjen od kolega, prijatelja i suradnika.

Ravnateljica škole u Maloj Subotici Đurđa Horvat, prof. o „svom“ djelatniku je između inog rekla:- Mario je učitelj koji pred sebe postavlja visoke ciljeve koje svojom stručnošću i upornošću ostvaruje.Fascinira me kako sa svojim učenicima ostvaruje otvorenu i prijateljsku komunikaciju što rezultira odnosom međusobnog poštovanja i razumijevanja pa sve to doprinosi odličnim rezultatima nastavnoga rada, a to što su učenici zavoljeli povijest i što ona postaje „najtraženija“ u školi zasluga je našeg kolege. Rekla je to i dodala kako bi novinski prostor bio premali da zaokruži sve njegove stručne i ljudske vrline na kojima će se napajati još mnoge generacije. Istaknula je ponos što je Mario postao jedan od zaštitnih znakova njihovog velikog kolektiva od 90-tak zaposlenih i 520 učenika u školi u M. Subotici i 140 u PŠ Držimurec-Strelec.