MMM: Mladen Tarbuk laureat

Ljubitelji glazbe dobro su upoznati s činjenicom da je naš Međimurac - jedan od najvećih hrvatskih skladatelja, čiji opus i 55 godina nakon njegove smrti djeluje svježe i moderno, Josip Štolcer Slavenski, za života, zbog spleta nesretnih okolnosti, bio zanemarivan, na neki način i otjeran iz vlastite zemlje. U njegovoj glazbi stoga je mogla uživati neka druga publika. Priliku da ispravimo grešku i iz godine u godinu ga nanovo upoznajemo daje nam Majski muzički memorijal koji je na čakovečke pozornice glazbu Slavenskog doveo već po 37. put. Uz to, glazbenu nagradu s imenom velikog skladatelja i zaljubljenika u zvijezde ponovo je dodijelila medijska kuća Vjesnik.
Iako je trajao samo 3 dana, MMM je i ove godine donio niz zanimljivosti, ali i veći broj publike, čemu je možda pridonijela i činjenica da su programi bili besplatni, ili su možda i Međimurci počeli uviđati vrijednost svojih umjetnika. Već tradicionalno, festival je otvoren likovnom izložbom, a nastavljen je i trend zastupljenosti domaćih autora. Čakovečki akademski umjetnik Krešimir Hlebec po drugi je put imao čast uvesti publiku u Memorijal, svojom izložbom crteža Tijelo odsutnosti. Naravno, svi su crteži posvećeni glazbi, a među njima se nalazi i zanimljiv portret Slavenskog s ogledalima, kao i triptih Vuprem oči. Izložbu je otvorila likovna kritičarka Ksenija Kipke, ujedno i autorica predgovora u pripadajućem katalogu.
Prva glazbena večer pripala je Simfonijskom orkestru HRT-a i dirignetu Mladenu Tarbuku čiji je nastup dogovoren i prije nego što je bilo poznato da je Tarbuk ujedno i dobitnik ovogodišnje Vjesnikove nagrade. I ovaj se vrstan dirigent priklonio najavi izvedbe svog orkestra s kratkim objašnjenjima, pa je publika, osim uživanja u glazbi, mogla naučiti i nešto novo, ponajprije o Slavenskom. Zanimljivo je da je Simfonijski orkestar HRT-a po prvi put izveo Balkanofoniju, ne samo u Čakovcu, već i u samostalnoj Hrvatskoj. Djelo u kome je prikazao blago glazbe s raznih područja poput Bugarske, Albanije, Bosne, Srbije, Grčke, ali i Međimurja mnogima do sada ipak nije bilo pogodno za izvođenje. Nešto slično, ali sa zemljama oko Austrije, Mladen Tarbuk prikazao je u svom djelu Trip around Austria, izvedenom na početku koncerta. Ruski violinist Sergej Evseev izveo je Štolcerov Koncert za violinu i orkestar.
Prijepodnevni sati drugog dana Memorijala ponovo su bili rezerevirani za koncert studenata zagrebačke Muzičke akademije, točnije - za nekoliko solista i njihov gudački komorni orkestar koje je pripremio profesor Jože Haluza. Među studentima koji su zaista sjajno izvodili, ne samo Slavenskog, već i skladatelje poput Papandopula, Berse, Mozarta, Schuberta, Rahmanjinova i Rossinija bio je i jedan Međimurac, kontrabasist Jerko Bedić. Drugu večer u zgradi Scheier s programom mađarskog skladatelja Erna Dohnanyja nastupio je njegov zemljak, pijanist Laszlo Baranyay. Solist koji redovitno svira u velikim dvoranama svih kontinenata pružio je vrhunsku večer i čakovečkoj publici, a koncert je bio organiziran u suradnji s Veleposlanstvom Republike Mađarske.
Konačno, finalna večer sva u znaku Mladena Tarbuka - za čije se ime ocjenjivački sud Vjesnikove nagrade odlučio po drugi put. Prvi je put to bilo 2001. godine. Prošle godine Tarbuk je struku oduševio klavirskom skladbom Kate’s Kiss, posvećenom mladoj pijanistici Katarini Krpan. Viđenje žene kroz muške oči, ispričano glazbom u pet stavaka - Majka, Otac, Ljubavnik, Dijete i Cjelov smrti, do sada je naišlo na svakakve reakcije kritike i publike. Kako kaže Tarbuk, skladba je bila i nemilosrdno rastrgana od strane kritičara, no kako se i njihova mišljenja razlikuju, kod Vjesnikovog suda naišla je na jednoglasnu potporu. Ovu, oku i uhu publike doista vrlo neobičnu, suvremenu skladbu, energični i emotivno izvela je upravo Katarina Krpan. Ovaj put klavir nije bio smješten na pozornici, već među publikom, uz minimalno svjetlo, potrebno samo za partiture. Prije nego što je primio nagrade, Mladen Tarbuk novinarima je rekao i nekoliko rječi o svojoj dosadašnjoj karijeri. Dosad je dirigirao mnogim renomiranim svjetskim ansamblima, a najljepše ga uspomene vežu uz Mexico i Njemačku. Njegov skladateljski opus proteže se od solističkih skaldbi za klavir, pa do velikih scenskih djela, poput baleta. Tarbuk kaže kako se svi njegovi kolege bore za mladu publiku, no to je ponekad i nemoguće zbog negativnog medijskog utjecaja koji uništava sve vidove kulture i umjetnosti. Osim Vjesnikove nagrade koju mu je uručila urednica rubrike kulture Branka Džebić, Tarbuk je primio i Zlatni grb Grada Čakovca iz ruku zamjenika gradonačelnika Veselina Biševca. Time je završen 37. majski muzički memorijal, financijski nešto skromniji, no programski i dalje bogat, a sudeći po glazbi Josipa Štolcera Slavenskog u čije partiture još nismo dovoljno zavirili, već se možemo veseliti 38. memorijalu. Naravno, dogodine.
K. Štebih