MOJ TJEDAN: Tijesna je koža urbanistima

Zbog zadanog opsega teksta u ovom okviru, prošli sam put – upozorio me čovjek do čijeg mišljenja držim – ostao nedorečen, pa se moglo shvatiti da obnovu Radićeve ulice u Čakovcu navodim kao loš primjer rada svih struktura u Gradu. Nije mi to bila namjera, niti mislim da loše rade sve strukture u Gradu.
Niti mislim da je na bivšem gradonačelniku B. Šalamonu isključiva krivica što je projekt trajao dugo, kao što nije ni na njegovom prethodniku A. Makovcu, a neće za sporo i presporo dovršavanje danas otvorenih projekata (koji ne ovise isključivo o lokalnoj kasi) biti kriv ni S. Kovač, aktualni gradonačelnik.

RUPE SU U SUSTAVU
Naime, kaj? Želio sam zapravo ukazati da poslovođe naših javnih poslova ne boluju od nedostatka dobrih namjera. Problem je naša opća bolest, “rupe u sustavu”, u kojoj su planiranje, koordinacija, usklađenost vertikale vlasti od općine do izvora novca (državni i paradržavni proračuni) upravo – nemoguća misija. Važnije je nama položiti koji kamen, nego sustavno i dosljedno planirati, zatvarati financijske konstrukcije, održati ih, korodinirati što treba, pa u najkraćem roku započete projekte i dovršiti.
Pri svakoj promjeni boje državne vlasti reorganiziraju se ministarstva, nadležnosti, prioriteti, proračunski izvori višeg reda. Upravo kaotično se upada (i ispada) s projektima na liste za sufinanciranje... Pa se dogodi da se iz proračuna višeg reda sufinancira gradnja PB staze na trasi kojom još nije prokopana kanalizacija ili zazida škola s dvoranom gdje nema dovoljno djece, a na drugoj strani, općina sa školom koja puca po šavovima nikako ne ulazi u prioritete... O tome je bila riječ.

DPU – ZA KAJ?!
No, ali početkom tjedna bio sam na mjestu na kojem se pokušava planirati. Vijećnicima Općine Dekanovec arhitekt Armin Sovar predstavljao je četiri ideje (varijante) detaljnog plana uređenja dijela Dekanovca. Znam kako pednantno A. Sovar radi planove, imao sam prilike više puta slušati njegove prezentacije planova koje je radio, ali vidim: i on, a i njegovi kolege urbanisti zašli su u tijesnu kožu. Što mi želimo od urbanista, kakav će plan držati vodu barem desetljeće-dva? I zakaj se crtaju planovi, a onda vidim - imamo na tisuće (u Međimurju!) objekata na divlje... Teži li naše selo (pre)urbanom liku? Za koga se crtaju nove ulice, a nema sela u kojem deseci gruntišta stoje desetljećima napuštena, neiskorištena skupa s infrastrukturom koja prolazi uz ta gruntišta? I što će biti na parcelama? Samo stambene kuće i garaže? A koja radionica? A životinje? Što je danas naše selo? Znamo li mi danas definirati koji tip života, stanovanja, djelatnosti očekujemo, želimo, čemu se nadamo... Stvarno, ne bih htio biti urbanistima u koži...

SAMO PRIVREMENO
Uplašio sam se, ne samo ja, već i mnogi sugrađani koji su prolazili i mobitelima slikali pitajući se što radi kontejner na zelenoj površini uz ured bivše Volksbank, sada Sberbanke... Nije ta šaka u oko u urbanom okolišu Čakovca tu za stalno, već do 31. kolovoza, privremeno, dok se ne preuredi interijer banke. Evo, sad znate.