Kultura i prosvjeta 30.10.2016. 12:52.

TS Svirci

Tamburaška karijera gradi se upornim radom

Pa vi dečki još svirate?, pitanje je s kojim se često susreći članovi Tamburaškog sastava Svirci, najdugovječnijeg benda ovakvog tipa na području Međimurja. Njihov odgovor svima daje do znanja da Svirci ni nakon 20 godina postojanja ne pomišljaju na ispuštanje svojih instrumenata iz ruku, već naprotiv, svima jasno poručuju: Još smo tu i življi smo nego prije!

Dobro znani spoj tamburice i folklora

Tamburaški sastav, čiji su aktualni članovi: Mihajlo Sabo (Mišo) iz Mihovljana, Dragomir Juric (Jura) iz Čakovca, Krunoslav Đigunović (Điga) iz Varaždina, Krešimir Kacun (Krešo) iz Ivanovca, Nikola Grozdek iz Hodošana i Zoran Rešetar (Zoki) iz Preloga, osnovan je 1996. godine u okviru Kulturno-umjetničkog društva Mačkovec.

- Tamburice se uvijek kreću oko folklora i tamo se uglavnom počne svirati. Tako je bilo i kod nas. Okupili smo se u folkloru i kako to obično biva uvijek iza probe ostane nekoliko ljudi koji probaju zajedno svirati. Zatim uslijede pozivi za prve nastupe, kupiš vlastiti instrument i bend počne funkcionirati, prepričava Mihajlo Sabo, osnivač sastava te ujedno svirač brača i vokalist. Od samih početaka, kada su bili prvi bend koji se izdvojio iz folklorne sekcije, danas se mogu pohvaliti titulom najdugovječnijeg tamburaškog benda ovog dijela Hrvatske.

Idealna šestica

Sastav je tijekom godine mijenjao članove, što zbog poslovnih obaveza, obitelji ili drugih afiniteta, pa su tako dio postave bili i Krunoslav Kovačić (Kićo), Tomislav Radek, Saša Kovačić, Davor Toplek, Nikola Baričević (Miki), Dino Baričević, Ivica Horvatić, Dragan Dragović, Mladen Šafarić (Šafla), Željko Grahovec (Grahek) i Ivan Horvat (Ivek), kojih se aktualna postava s radošću sjeća. Velik doprinos, posebice na samim počecima, skupini je dao bard tamburaške glazbe Željko Grahovec, ujedno i autor nekoliko skladbi koje su Svirci izveli na Glazbenom festivalu Podravine i Podravlja u Pitomači, gdje su postigli zapažene rezultate i osvojili odlične nagrade. Usprkos činjenici da su bili jedini međimurski bend koji je parirao zvučnim slavonskim imenima, profesionalno bavljenje glazbom, svjetla reflektora i kamere nikada ih nisu zanimali.

- Nemamo vremena za pokazivanja u medijima, na svečanostima ili festivalima jer imamo druge obaveze. Naša najbolja preporuka su zadovoljni slušatelji, objašnjavaju svirači koji gotovo svakog vikenda imaju dogovoren nastup. Šestorka koju danas čine Krunoslav Đ. na harmonici, Mihajlo S. na prvom brač i za mikrofonom, Dragomir J. na bugariji, Nikola G. na basu, Zoran R. na primi i Krešimir K. na drugom braču, oduvijek je ovaj posao radila isključivo iz jednog razloga – ljubavi.

Ključ uspjeha?

Starogradska glazba te međimurska i podravska nota ono su po čemu su Svirci prepoznatljivi i ono što ih je profiliralo u istaknuto ime tamburaške scene. Obiteljski ljudi koji sviraju iz gušta, kako sami sebe vole opisivati, sviraju svadbe, rođendane, pratnje na svadbe, iznenađenja, veselice i sve što god ljudi požele, a najdraže su im svirke rođendanskih iznenađenja.

- Mi smo jednostavan bend. Veselimo ljudi i to nas čini sretnima. Nije nam bitno sviramo li doktoru, mesaru, seljaku ili predsjedniku države. Gaža je gaža i naš zadataka je uveseliti ljude, opisuju Svirci koji su pored Međimurja svirali i u Švicarskoj, Njemačkoj i Sloveniji.

Ugled koji danas uživaju moguć je samo uz puno truda i rada, ističu članovi sastava.

-Prvenstveno mora biti jako velika ljubav prema glazbi. Ništa se ne može postići preko noći. Potrebno je puno proba da bi se, korak po korak, došlo do ovoga što danas jesmo, pojašnjavaju članovi sastava. Za razliku od sastava koji svakih nekoliko mjeseci mijenjaju svoje ime, njihovo je nepromijenjeno već dvadeset godina.

-Promjenom imena ništa se ne postiže. Osnovno je da se stalno mora delati. Mora se delati na repertoaru, pratiti nove pjesme i uvježbavati ih. Bitno je pamtiti pjesme koje ljudi vole, osluškivati publiku i prilagoditi joj se. Tako se kroji tamburaška muzika, a ne promjenom košulja, poručuju Svirci koji svojim tamburama mogu pogoditi u žicu sve generacije.