Tribina Čakovec četvrtkom okosnica kulturnog života grada već pola stoljeća

Otvorenje nove sezone Tribine Čakovec četvrtkom proteklo je u svečarskom raspoloženju. Jedna od najstarijih kulturnih tribina u Hrvatskoj proslavila je 50. obljetnicu postojanja i kontinuiranog djelovanja. Tim je povodom u izložbenom prostoru Centra za kulturu Čakovec u četvrtak, 3. listopada predstavljena dokumentarna izložba plakata ove manifestacije koja obogaćuje kulturni život grada od 1969. godine. Pet desetljeća postojanja Tribine voditeljica filmskog i izložbenog programa CZK-a Marina Oskoruš i povjesničarka Marta Horvat sažele su u 24 plakata. Isti najzornije dočaravaju raznovrsnost i kvalitetu sadržaja u kojima su Čakovčani uživali pa su se tako, između ostalog, u užem izboru našle najave iz 1980-ih godina koje su starije posjetitelje podsjetile na glazbeno-scenski spektakl Brazil tropical, predstavu Šeherezada te večeri poezije održavane 70-ih godina. Vrhunac svečanosti bio je dokumentarni film Roberta Lisjaka simboličnog naziva 50 godina Tribine Čakovec četvrtkom te nastup glazbene dive Gabi Novak uz klavirsku pratnju Matije Dedića, pred prepunom dvoranom čakovečkog CZK-a.

Nema više karata!?

Ulogu glavnog urednika Tribine Čakovec četvrtkom koja je 2. listopada 1969. godine otvorena predstavom Narodnog kazališta Augusta Cesarca iz Varaždina Hipokondrijakuš, već 31 godinu obnaša Romano Bogdan. U razgovoru za list Međimurje prisjetio se početaka Tribine koja je na inicijativu kulturno-prosvjetnog odbora tadašnje Općine Čakovec započela s djelovanjem u Kinu dom, današnjem Katoličkom domu. Njegov direktor Vinko Lisjak uređivao je Tribinu prvih 19 godina.

- U to vrijeme u Čakovcu je bilo možda desetak televizora, automobila nije bilo, Zagreb je bio daleko i ljudi su bili željni kulturnih programa. U Čakovcu su se održavale premijere hrvatskih i jugoslavenskih filmova s autorima, redateljima i glumcima, prikazivale se i pretpremijere, gostovala su kazališta iz cijele bivše države. Tribina 1982. godine 'seli' u novoizgrađeni Centar za kulturu, prva predstava u novom prostoru bila je Banket u Blitvu Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb. Kad sam 1988. godine preuzeo posao, najveći problem bio je kako ljudima reći da nema više karata. Publike je bilo previše, mjesta premalo. Sindikati su u to vrijeme bili jaki, u ponedjeljak su me zvali iz MTČ-a, Čateksa, GK-a i ostalih firmi te naručivali po 150, 200 ili 300 karata!, prisjeća se Romano Bogdan. Tribina ČČ je na daske čakovečkog CZK-a dovela umjetnike iz cijelog svijeta, od Sjedinjenih Američkih Država, Kine, Brazila, do niza europskih država, održane su premijere predstava i filmova, izvodile se kineske opere, brazilski egzotični plesovi...Prikazno je oko 1.500 programa i to svaki četvrtak u proteklih 50 godina - bez iznimke.

- Za vrijeme rata smo dva ČČ-a organizirali dolje u Klubu, na Maloj sceni Vinko Lisjak. Bile su uzbune, a tamo je bilo sklonište. Bilo je situacija da su nam ujutro javili da je glavni glumac slomio nogu pa smo onda u zadnji tren morali nešto drugo pronaći. No, nijedan program nije otkazan. Održan je, pa makar i kasnio, što je nekoliko puta bio slučaj. Jednom za vrijeme gostovanja HNK-a Zagreb pola sata prije početka predstave netko je pritisnuo gumb za okretanje bine i scenografija je uništena. Nabrzinu smo skrpali i predstava je odigrana sa 20 minuta zakašnjenja. Najduže smo kasnili sat i 20 minuta kad je glumac zapeo u mećavi. Pamtit ću tu večer dok sam živ. Iako smo ponudili ljudima da vrate karte, to se nije dogodilo. Nijedna karta nije vraćena, publika je strpljivo čekala početak, s ponosom ističe Bogdan.

Edukativna nota

Tribina Čakovec četvrtkom podigla je kulturu Čakovca na jednu zavidnu razinu, a kvaliteta je imperativ od kojeg se ni danas ne odustaje, usprkos brojnim izazovima koje nosi moderno doba.

-Danas se borimo za svaku prodanu kartu. Susrećemo se s više vrsta problema. Frustrira me što nijednu godinu u ovih 31 godinu nisam mogao napraviti program sezone po svom guštu. Najveći je bio i ostao dobiti program baš u četvrtak. To je pogotovo vidljivo kad su kazališne predstave u pitanju. Glumci danas glume i u sapunicama, dramskim serijama, teško je uskladiti raspored. Neke programe ne možemo izvesti zbog tehničkih poteškoća, primjerice kad je scenografija jednostavno prevelika, a tu su i financije. Kazališni programi su poskupili, polako se i u kulturu uvlači tržište. Sve se više podilazi publici u većini kazališta, estetske vrijednosti malo padaju. Publika voli laganije predstave, doći i nasmijati se, ali kazalište nije samo smijeh. Vidljiva je devastacija u umjetničkom obrazovanju u školama, kao i utjecaj televizija i elektroničkih medija. Naša glavna misija i vizija bila je i ostala estetsko obrazovanje publike, ističe u razgovoru. Ponosan je što su Čakovčani, ali i brojni stanovnici Varaždina, Lendave pa i mađarskih pograničnih naselja - jer je Tribina odavno prerasla granice Čakovca - zadržali naviku izlazaka četvrtkom. Publika je ta koja ovu tradiciju drži na životu.

- Kad negdje dođem uvijek s ponosom kažem: Mi imamo ČČ. Mnogi su nam na tome zavidni, zaključuje R. Bogdan.