Umjetnici performeri oživjeli Čakovec

Globalna financijska kriza, koja je ponajprije uskratila sredstva kulturi, ima i svojih pozitivnih strana. Naime, na manifestacije se unazad dvije godine ne pozivaju toliko strani izvođači, već se prilika daje domaćim umjetnicima. Kao što je to nedavno bio slučaj i s Majskim muzičkim memorijalom, i 8. po redu Fačuk, festival ulične i kazališne kreativnosti, pokazao se izvrsnim, ponajprije zbog programa koje su ponudili međimurski umjetnici. Fotografu Mariju Jakšiću i akademskim umjetnicima Kristini Horvat Blažinović te Luki Buniću pripao je ovogodišnji performerski dio festivala.
Kreativno oko Marija Jakšića i njegova narančasta loptica u dvije su godine stvarali projekat Designate ball koji je rezultirao izložbom otvorenom prvog dana Fačuka u čakovečkom kafiću Zrinski. Marijev objektiv i loptica proputovali su cijelu Hrvatsku i bilježili zanimljive trenutke, a o samoj izložbi autor je rekao:
- Projekt se bazira na konceptualnom pristupu fotografiji kao sredstvu bilježenja nađenih, svakodnevnih i slučajnih vizualnih situacija (u unutarnjem i vanjskom prostoru, urbanom i prirodnom) u koje se intervenira uključivanjem uočljive flourescentne narančaste loptice Zatečene, nearanžirane prostorne momente na taj način želim nadograditi, označiti, upotpuniti jednostavnim savršenim geometrijskim oblikom – kuglom (kao svojevrsnim “specijalnim markerom” ) koju čas postavljam kao statičan objekt u neki prostorni isječak ili je bacam u zrak i fotografiram u nepredvidivim prostorno-vremenskim kompozicijama. Ti momenti, predviđeni za kadriranje, nisu zatvoreni i definirani, statični, nego potencijalno dimanični, pri čemu ostavljam mogućnost da se i dalje zbivaju slučajne interakcije, kretanja i promjene, npr. ulaženje prolaznika u kadar, objekti koji se iznenadno pokrenu itd.
Pritom ne težim tehnički savršenoj fotografiji, već se koncentriram na traženje i hvatanje pravovremene vizualne situacije.
Iz klasičnog izložbenog prostora Jakšić je drugog dana Fačuka izašao u Perivoj Zrinskih predstavivši još jedan svoj projekat, instalaciju s performansom pod nazivom Akacija - zapakiraj i prodaj. Starica akacija, koja u čakovečkom parku broji već 350 godina, do sada je bila mjesto uz koje mnoge građane vežu lijepe uspomene. To je savršeno mjesto za fotografiranje prilikom svadbi, za igru s djecom, druženje mladih, no novi je val mladih umjetnika akaciju “zapakirao” u sasvim nove ideje. Na pitanje kako zaštititi, konzervirati, istaknuti, bolje prezentirati, ponuditi, „prodati“ ili „konzumirati“ ovaj dio vječne prirode Jakšić je odgovorio zamotavši čitavu akaciju u aluminijsku foliju želeći na taj način skrenuti pažnju građana na spomenik o kojem se premalo razmišlja.
- Zašto se ovdje ne bi održao neki mali filmski festival. Može se oko drveta napraviti plesni performans, fotoizložba, light performans, ima tu stotine ideja. Drvo je samo po sebi impozantno u svom obliku. Građanima Čakovca treba ponuditi nešto drugačije od klasične forme koncerata i izložaba jer publike i zanimanja ima, zaključio je Jakšić predloživši da bi oblik stare akacije mogao biti i savršen model za suvenir o Čakovcu. Kristina Horvat Blažinović svojim radom uvijek plijeni pažnju publike, a na Fačuku se predstavila kratkim performansom ŽMLJ. Na upite slučajnih prolaznika koji su zastali pred videozidom Centra za kulturu na kojem je prikazivan njen kratak video - što to znači ŽMLJ, Kristina bi odgovarala: Ništa!
- Moj performans bio je oglašen plakatima, no namjerno nisam stavljala nikakav tekst za objašnjenje jer je ta nedorečenost bila u samom konceptu. Taj ŽMLJ zapravo nije ništa, ništa ne znači.
Inspiriraju me svakodnevni događaji, medijski sadržaji, stvari oko kojih se rade veliki spektakli, a to ne zavređuju. Uvijek se naša pažnja želi privući i zadržati na nečem, a na kraju je sve to skupa ništa, znači jedan ŽMLJ. To je bila i osnovna ideja oko koje je nastao ovaj performans. Fačuk svakako treba održati, potruditi se da se ne ugasi, a za iduću godinu potrudit ćemo se da u sve skupa uključimo još više ljudi, završila je Kristina Horvat Blažinović čije smo performanse mogli vidjeti nekoliko puta tijekom dana.
U dvorištu Prostora u večernjim se satima jednako zanimljivim radom predstavio još jedan mladi čakovečki akademski umjetnik Luka Bunić. Put svile ili Silkroad naziv je njegovog audiovizualnog performansa u kojem nekada opasan i dugotrajan prijevoz svile s Dalekog istoka u ovome konceptu predstavlja metaforu za put kroz život.
- Silkoraod je zapravo interpretacija jednog mog sna koji sam pretvorio u priču od 20 minuta, sastavljenu od pet dijelova. Zamišljena je doslovno kao jedan manual priručnik za mene, a s obzirom i da sam profesor, i za moje učenike. U svakom dijelu postoje naslovi i citati te sam se ovaj put potrudio da kao umjetnik budem potpuno jasan. Moj prijatelj Emil Herceg napravio je glazbu, s time da tu cijelu priču puštamo uživo. Silkroad može poslužiti kao priručnik mladim generacijima koje su na neki način otkorijenjene. Priča završava pozitivnim stavom prema životu, treba pokušati letjeti, shvatiti život kao slobodan pad. Bilo bi dobro da sam film vidi što više mladih.
Na film je potrošeno čak 200 sati montaže, uloženo je puno truda, a mislim i da prenosimo dobru poruku, pa se nadamo da će ga vidjeti što više ljudi, budući da i gostujemo u drugim hrvatskim gradovima, a vidjet će ga i publika u Mariboru.
Troje nam je umjentika približilo viđenje moderne umjetnosti na jedan drugačiji način, poslali su jasnu poruku o svojim razmišljanjima i aktualnim problemima, a jedini nedostatak u cijeloj je priči nedostatak većeg zanimanja kod publike.
No, kako vremena i ideja ne nedostaje, i organizatori i sudionici Fačuka složni su u mišljenju da će s vremenom i pažnja Međimuraca biti veća i fokusiranija na događaje poput ovog, a društvene mreže pomogle su tome da se i nekoliko dana nakon Fačuka o radovima Jakšića, Bunića i Blažinović još uvijek raspravlja u pozitivnom smislu.
K. Štebih