Urbana poezija čakovečkih pjesnika - u Varaždinu

U krležijanskom duhu održana je pjesnička večer ovog utorka, 26. ožujka u književnom salonu Korzo. Naime, 19. ožujka protekla je devedeset i peta godina od kada je u Varaždinu preminula Čakovčanka Terezija Drožar Goričanec – baka najvećeg hrvatskog pisca Miroslava Krleže. Na toj simboličnoj razini Robertino Bartolec uvodno je naglasio vezanost čakovečkog i varaždinskog književnog kruga, aluzivno memoarski ukazujući da institucijski nažalost obje sredine nisu umijele tog prometeja književne riječi uvesti u inventar kulturološkog te intelektualnog sustava varaždinskog/čakovečkog društva (podsjećamo da je, između ostalih, upravo zahvaljujući pokretačima književnog salona Korzo tek prije nekoliko godina u Varaždinu, u Nazorovoj ulici, postavljena spomen ploča Tereziji Drožar Goričanec).

Pod naslovom "Urbana poezija čakovečkih pjesnika – u Varaždinu" Petrana Sabolek, Petar Despinić, Slavica Gazibara, Ivan Pranjić svakog od prisutnih obogatili su, istančali za konkretne, svakodnevne životne detalje umjetničkom sadržajnošću vlastitih stihova. Asocijacijama koje prerastaju trenutnu pjesničku tipičnost opisane osobnosti ili situacije, u prvi plan lirikom su izbijale univerzalne humanističke vrijednosti, zapravo, krležijanska sinteza egzistencijalnih problema jedne civilizacije.

Petrana Sabolek, ukratko nas upoznavajući sa svojim kajkavskim opusom, po prvi puta javno je prezentirala pjesme iz zbirki publicistički u pripremi ("Poetski flešbek" i "Pjesme iz Apsurdistana"). Obzirom da se u svojem spisateljskom ciklusu okušava u gotovo svim žanrovskim pravcima, ovdje ponuđene (najnovije) pjesme pokazuju da autorica lirički može uvjerljivo iskazati i umjetnički izazovno oblikovati raznolika vlastita iskustva, da zna umjetnički kombinirati od najširih društvenih-aktualnih prostora do najunutarnjijih dimenzija duševnosti-emocionalnosti, gdje se zbog njezine jasnoće i sugestivnosti čitatelji lako mogu poistovjetiti sa sadržajem.

Petar Despinić svoju je večerašnju pjesničku selekciju gradio na stihovima koji suptilnom ironijom analiziraju kako odnos umjetnika/pojedinca i domovine/vlasti, tako i ljubavničke reminiscencije. Sa sedam pjesničkih zbirki iza sebe, nastupom u salonu Korzo Petar Despinić potvrđuje izuzetnu stvaralačku snagu, na nacionalnoj razini zanimljivu autorsku izvornost, jer se iza tekstova koji naoko imaju oznaku neobavezne igre riječima, zapravo vrsno gradi koordinirana politička, socijalna ili erotička alegorija.

Slavica Gazibara kuražno je pjesnički na kušnju stavila moralni kodeks svijeta u kojem živimo, ispitivala je granice dozvoljene iskrenosti u pokornoj i monotonoj svakodnevici. Premda bilježi dvije zbirke u izdavačkom kurikulumu, zrelo i nadahnuto pismo nije dozvoljavalo motivski izuzetnost podrediti razornoj običnosti svjetine. Darom za dinamiziranje pjesničkih fabula, gdje se događajno-refleksivne dionice osebujno razvijaju poprimajući oblik emocionalnih mikroeseja – autorica je zapisa koji se slušaju/čitaju s najvećom pažnjom/uživanjem.

Ivan Pranjić šansonijerski pjevno uz gitaru poklonio je svima prisutnima dašak Jacques Brelovske karizme. I više nego prigodno. Naime, na dan ovog pjesničkog druženja svijet je ražalostila vijest o smrti glazbenog velikana Scotta Walkera – umjetnika koji je anglizirao pjesme Jacquesa Brela i na taj način izvršio presudan utjecaj na englesku i američku pop scenu. Na žalost, za razliku od Brela i Walkera, fantastične šansone Ivana Pranjića do danas nemaju zapis (ni vinilnom ni kompaktnom pločom). Apeliramo nadležnima da se ta nepravda ispravi. Dok se to ne dogodi, sva ostala publikacijska izdanja Petrane Sabolek, Petra Despinića, Slavice Gazibara, Ivana Pranjića – dostupna su javnosti u varaždinskom književnom salonu Korzo...