Zoran Lisjak iz Turčišća: Ne pišem zbog slave, već zbog strasti

U Čakovcu je nedavno javnosti predstavljen roman Savršen ustroj Zorana Lisjaka iz Turčišća. O knjizi i o njenom nastanku okupljenima u dvorani Scheierove zgrade u Čakovcu govorili su Sandra Pocrnić Mlakar, direktorica izdavačke kuće Beletra, koja je knjigu objavila i - autor. Odlomke iz knjige su uz izdavačicu i autora čitali i Dejan Buvač, koji je vodio kroz program predstavljanja djela, i Sandra Pevec, autorova prijateljica iz Varaždina. Izveden je glazbeni program u kojem su sudjelovali Augustin Lacković, pjevač i gitarist iz Domašinca, Florijan Djerdji, mladi gitarist iz Čakovca, Sara Pevec, vokalna solistica iz Varaždina, te sam autor, osim u pisanju vješt i u svirci na tamburici. 
Savršen ustroj je triler, koji kroz priču o policijskoj istrazi propituje pitanja korupcije u visokim znanstvenim krugovima. Početak radnje je napad na mladu znanstvenicu (rodom iz Dubrovnika) u Londonu koja se kao dijete u naručju majke sklonila iz grada pod opsadom i topničkim napadima.

Roman ima 360 stranica i već je samim obimom, odnosno trudom koji to traži, određeno iznenađenje - autor, naime, svojim svakodnevnim životom i radom nije blizak literarnom miljeu. Obrazovanjem je trgovac, a trenutno vlasnik obrta za proizvodnju drvne, transportne ambalaže. Novo djelo nije mu literarni prvijenac; 2012. godine je objavio prvi svoj roman Dva svijeta, njega u vlastitoj nakladi, a godinu dna kasnije i pjesničku zbirku Boje duše. I knjiga, a i pomalo neobične okolnosti njenog nastanka, bile su povod za razgovor s autorom.
Kako ste se odlučili na pisanje, osobito ove knjige, koja i brojem stranica i potkom priče odaje ambiciju veliku i za profesionalnog literata?
- Već u mladim danim, u osnovnoj školi, volio sam čitati. Pri tom me i sada osobito zanima astronomija. Negdje 2007. godine se nešto u meni prelomilo, rekao sam da neka svoja promišljanja moram i zabilježiti i tako sam počeo pisati svoj prvi roman koji je izašao 2012. godine, a godinu dana poslije i zbirka pjesama. Nakon toga zadao sam si cilj da napišem nešto posve drukčije, unikatno, ali i čitljivo. Ova je knjiga nastala kao pokušaj da se odgovori na niz elementarnih pitanja, o postanku svemira i ljudskog roda, o tome tko smo, kako smo nastali, zašto smo takvi kakvi jesmo. To je tražilo puno napora i discipline, uz pisanje i puno čitanja, savladavanja literature, i stručne i beletristike, koja mi je pomagala da ja sastavim kvalitetno štivo. Nakon dvije i pol godine pisanja u sljedećih godinu i pol nastala je još cijela hrpa papira u redigiranju, lektoriranju, provjeri svih detalja koje spominjem.

Nikad nisam bio Londonu, za to sam puno googlao, a oko sitnica iz svakodnevice tražio pomoć znanice koja tamo živi. Ali mjesta u Dubrovniku, na koja smještam neke epizode radnje, osobno sam obišao. Da sam na početku znao koliko toga me čeka možda se ne bih se ni upustio u pisanje. No, moj posao nije trpio, pisao sam u slobodno vrijeme, najčešće navečer, ali su trpjele supruga Danijela i kći Ines, one su imale manje moje pažnje nego zaslužuju. Njima sam osobito zahvalan na strpljenju.

BEZ KOMERCIJALNIH NAMJERA

Već ste dobili pohvale kritike za majstorsko vođenje zamršene radnje kriminalističke priče. Zašto ta forma kad je ideja knjige propitivanje nekih aspekata i posljedica genetičkog inženjeringa. Je li uz njega nužno vezano nasilje?

- Nije moja želja bila da napišem krimić jer nemam komercijalnih namjera, pisanje za mene nije zanimanje nego strast. Isprva sam zapravo razmišljao o futurističkom romanu. Forma trilera je došla kao odgovor na pitanje kako zainteresirati čitatelja za djelo koje ima filozofski karakter, kako mu ga učiniti prihvatljivim. Nemam znanja da bih ga pisao kao znanstvenu raspravu, rješenje za to da ono bude čitljivo našao sam u fabuli, u priči, ona je kraljica literature, a žanrovski u formi trilera. Ali nije cijeli splet knjige prožet nasiljem, oružje se npr. uopće ne spominje, nit poveznica je istraga zbog napada na glavnu junakinju na samom početku knjige. Knjiga otključava bravu pitanja o religiji i znanosti i njihovom odnosu, daje smisao i jednom i drugom. To jest ambiciozno i tako je i napisano.
Budući da roman jest triler, ne čini li ga to pogodnim da bude predložak za film i TV-seriju?
- Zanimljivo... mnogi mi to kažu za moj prvi roman. Kad sam ga pisao bio sam sam, imao sam uz sebe samo lektoricu. Puno je muke tražilo da ga uopće složim, da savladam vještinu sastavljanja kvalitetno štivo. Sada mi je puno lakše, imam izdavačicu i književnog kritičara koji mogu stati iza mene i usmjeravati me. Kamo će me ovo dovesti, ne znam. Pustimo vremenu da učini svoje. No, svakako već pripremam sljedeći roman.