Pod međimurskim nebom 27.04.2020. 11:21. Zadnja izmjena: 27.04.2020. 11:35.

U idili Bedekovićevih graba

Ljepota međimurskog krajolika važan nam je saveznik na putu do cilja

Mir i spokoj kakav može pružiti samo priroda, a nadohvat ruke adrenalinska injekcija u također najprirodnijem mogućem izdanju te užici za sva osjetila. Tako bi se u jednoj rečenici moglo opisati imanje obitelji Horvat, odnosno poljoprivredno gospodarstvo Geler, smješteno na kraju Malog Mihaljevca - uz poznate Bedekovićeve grabe – vlažne livade koje je Skupština Međimurske županije još 2002. godine proglasila spomenikom prirode.

Supružnici Ivanka i Mario Horvat na spomenutoj su lokaciji, nekad poznatoj i kao Geršićov grunt, unatrag dva desetljeća uredili mali raj u kojem danas uz njih, uživaju, ali i marljivo rade i njihova djeca – 13-godišnja Jelena i 18-godišnjak Rene. Prije tri godine posjed su otvorili i za goste te im je on postao i glavnim izvorom prihoda. Smatrali su da potencijal lokacije u kombinaciji s atraktivnim sadržajem može pridonijeti turističkoj ponudi našeg kraja. I nisu pogriješili...

Adrenalinski park

Dok je Mario bio odsutan poslom, a srednjoškolac Rene učio za državnu maturu, dočekale su nas dame, te nam je Ivanka otkrila kako je zapravo sve počelo:

- Rodom sam iz Karlovca i u Mali Mihaljevec sam došla za snahu 2000. godine. Najprije smo imali farmu krava, dok je suprug, koji je ranije radio u vojsci, završavao studij vezan uz sport, te se okušao i s obrtom za usluge građevinskom mehanizacijom. S vremenom isporuka mlijeka otkupljivačima postala je neisplativa pa sam mlijeko, sir i turoše šest godina prodavala na čakovečkoj tržnici. No, to je podrazumijevalo vrlo rano buđenje, kasni odlazak na počinak, žestok ritam, a i djeca su nam još bila mala. Tako smo došli na ideju da izgradimo adrenalinski park čime bismo spojili naša znanja i vještine. Vođeni idejom da sve napravimo onako kako je nama najljepše, uz pomoć rodbine tijekom godina, uz podizanje parka, odnosno poligona za ljubitelje adrenalina, uspjeli smo urediti i prostor u kojem svojim gostima nudimo okrepu - hranu domaćih proizvođača, uključujući i turoše koje pravim, te vina isključivo međimurskih vinara. Dijete sam grada, otac mi je bio pravnik u Karlovcu, no uvijek sam se najviše veselila kad bismo išli baki na selo, u Liku. Zato sam lako zavoljela i ovdašnju tradiciju, baštinu i naravno, prirodu, ispričala nam je Ivanka.

Čarolija

Sve su ujedno izgradili većinom od već upotrebljavanih, prirodnih materijala – greda i dasaka sa starih objekata, te komada drveta iz šume. - Nevjerojatno je koliko se toga lijepog može izraditi od onog što je netko odbacio, a upravo takvim komadima prirodih materijala postigli smo rustikalni izgled. Primjerice, u objektu u kojem gostima serviramo hranu i piće nema glazbe. Cvrkut ptica i drugi zvukovi iz šume, najljepša su zvučna kulisa, ističe naša sugovornica.

Pomakni granice

Na gruntu Horvatovih čuje se još jedan zvuk – rzanje konja - i to međimurskog. Obiteljski ljubimci i atrakcija za posjetitelje su mladi pastusi – Grom i Zeko - koji su unatoč svojoj mišićavosti i živosti, prave maze. - Planova imamo bezbroj. Kad uvjeti dopuste i ponovno otvorimo posjed za goste planiramo i blatnu utrku, što će biti nešto novo na ovim prostorima. Naše je geslo – pomakni granice, a u tome nam je najveći saveznik prelijepa priroda Međimurja, zaključuje mlada poduzetnica.