60 godina Veselih Međimuraca

Kada su prije 60 godina jednom ambicioznom srednjoškolcu tadašnji “drugovi” naredili da osnuje folklornu sekciju, vjerojatno nitko nije slutio da će se ljubav prema Međimurju, njegovoj pjesmi i plesu, a prije svega i neizmjerno veselje kroz jednu skupinu zrcaliti kroz čak 6 desetljeća. Veseli Međimurci, naša najpoznatija kulturno-umjentička udruga, na tome nikako ne misli stati.
Prošlog smo ih tjedna zatekli u užurbanim pripremama za velik program obljetnice koji će se sutra odvijati u Centru za kulturu s početkom u 19.30 sati. Na pozornici će pokušati predstaviti presjek svega onoga što se kroz 60 godina zbivalo unutar udruge. Naravno, nemoguće bi bilo pobrojiti sve, no najsvjetliji trenuci zasigurno će se još jednom naći pod svjetlima reflektora. Danas je ekipa Veselih Međimuraca sa svojih 60-ak članova izrazito mlada, puna energije i želje za očuvanjem međimurskog tradicijskog bogatstva. Usporedimo li sliku današnjice sa slikom sa samih početaka koju nam je dočarao osnivač Udruge Matija Grabrović, onda možemo pronaći puno zajedničkih obilježja. I tada i sada, radilo se o mladim ljudima željnih druženja i promoviranja Međimurja. Novaca, kao ni tada, nema ni sad, nošnje u puno slučajeva članovi izrađuju sami. Ono što je možda najbitnije - svi su vezani čvrstim prijateljstvima koja nerijetko završavaju i brakom te shvaćanjem članstva kao obiteljske tradicije.
VESELO OD
SAMIH
POČETAKA
Priča o Veselim Međimurcima zavređuje svoj roman ili barem fotomonografiju, a mi je možemo tek ukratko dočarati. Sve je počelo na zahtjev nekadašnjih vlasti koje su dužnost osnivanja povjerile maturantu tadašnje Učiteljske škole Matiji Grabroviću.
- Okupio sam svoje školske kolege, a pridružili su nam se i radnici MTČ-a. Rekli su da bih ja bio najbolji izbor za voditelja iako sam u to vrijeme znao samo dva plesa. Moja je teta bila kuharica na svatima i znala je puno toga, pa me prvo ona učila novim kolima. Kasnije sam počeo odlaziti na seminare, edukacije. Imam sreću što sam učio i od legendarnog Ivančana, a svi znamo tko je on u folkloru Hrvatske. U početku nismo plesali samo folklor, već su to bili i svojevrsni plesnjaci na kojima sam mlade učio i standardnim plesovima. Prijavilo mi se i po 60 parova koje je trebalo učiti english valcer i svi bi na kraju naučili. Za takvih smo prilika organizirali i tombole, bilo je puno lijepih trenutaka, kaže Matija prisjećajući se starih vremena. Iako u 76. godini, nakon što je odgojio brojne generacije folkloraša, a kao učitelj razredne nastave i likovnog - i osnovnoškolaca, još uvijek vodi folklor u Nedelišću i Donjem Kraljevcu.
Vesele Međimuce na svim su nastupima od samih početaka s radošću očekivali. Čak bi im ponekad zamjerali da su i previše veseli, no, kako kaže Grabrović, razlog tome nisu bile nikakve nedopuštene supstance, već jedinstveno raspoloženje kakvo među članovima možete zamijetiti i danas. Šivanje i ukrašavanje nošnji nije strano ni muškim članovima, od kojih će se svatko rado pobrinuti da što ljepše i originalnije izgleda na pozornici. Za vrijeme bivše Jugoslavije, uz Međimurje, plesali su se i plesovi drugih republika. Matija Grabrović je kao dijete, zahvaljujući vojnoj profesiji svoga oca, prošao mnoge dijelove Jugoslavije te je proučavao tamošnje običaje. Danas, uz Međimurje koje je uvijek na prvom mjestu, plešu se plesovi raznih krajeva Hrvatske. Za neke nastupe nošnje se posuđuju, no uglavnom se uz koreografiju izrade i pripadajuće nošnje.
OD HALE MTČ-a PREKO
MRTVAČNICE DO BARAKA GK-a
Vesele Međimurce u njihovim prostorijama naći ćete gotovo svakodnevno, tijekom cijele godine. Odmora čak nema ni ljeti budući da su neizostavan dio gradskih ljetnih manifestacija. U barakama bivšeg GK-a prostor možda ni nije najadekvatniji, no služi svrsi. Troškovi režija vrlo su im visoki i od trenutnih financijskih izdataka to im predstavlja najveći problem. Ako se opet vratimo unatrag, onda fotografije govore svoju priču o mjestima vježbanja. U najtežim trenucima vježbalo se i na porti MTČ-a, u halama među strojevima, a neko vrijeme plesalo se i u mrtvačnici. Nije ni čudo da su ogromne količine veselja u takvim trenucima bile glavni pokretač rada. Nekada se ukrašenim kolima putovalo na nastupe, danas su ih zamijenili autobusi. U prvim se godinama nastupalo uz harmonikaše Ivana Špiranca i Roberta Krčara, a tamburaši su osnovani krajem sedamdesetih. Uz Matiju Grabrovića, dug je niz godina zapaženo radio i Tihomir Benčić. Osim cijele bivše i sadašnje države, Veseli su prošli i dobar dio Europe. Nastupalo se u Njemačkoj, Poljskoj, Švicarskoj, Mađarskoj. Mogu se pohvaliti i organizacijom smotre koereografiranog folklora Med Murom i Dravom koja okuplja brojna hrvatska folkorna društva već sedam godina. Nova vremena donijela su i nove aktivnosti. Nekada su Veseli Međimurci bili poznati isključivo po folkoru, a danas su tu i kvalitetni tamburaši, odlični folkloraši su i najmlađi dobni uzrasti, a oformljena je i dramska grupa čiji nastupi ubiru sve više pohvala na Festivalu kazališnih amatera u Prelogu.
SVAKE GODINE JEDNA ŽENIDBA
Franjo Sedlar, voditelj Dramske sekcije, i Miljenko Zelenbaba, predsjednik Udruge, dobitnici su nagrada za glavnu mušku ulogu na festivalu. Folklornu skupinu danas vodi mladi koreograf Nikola Kotur, glazbena voditeljica je također vrlo mlada glazbenica Lana Magdalenić. Voditelji orkestra su Nikolina Novak i Neven Kolarić, a Martina Seršić već nekoliko godina vodi dječju folklornu skupinu. O garderobi brinu Martina Kuretić Sedlar i Martina Seršić, a asistentica u organizaciji je Jelena Tisaj. Iako se unazad 20-ak godina uredno vode spomenice Udruge s najznačajnijim događajima, nemoguće je pobrojiti sve ljude koji su bili Veseli Međimurci kroz 6 desetljeća. Supružnici Gordana i Željko Kolarić imaju najduži staž od trenutnih članova, a kao i mnogi, i oni su se upoznali i zaljubili upravo u Udruzi. Fascinantan je podatak da se od prvih dana, gotovo svake godine, vjenča barem jedan par članova. Prije dva tjedna to su učinili i Martina Kuretić i Franjo Sedlar. Obitelj Zelen-
baba, kao i obitelj Kolarić, također je sva učlanjena u Udrugu, a slučaj je to i s mnogima drugima koji članstvo prenose već na treću generaciju. Zahvaljujući zainteresiranosti velikog broja djece, Veseli Međimurci ne moraju se bojati za svoj opstanak. I studenti se nakon završenog školovanja sve više vraćaju natrag. Djelujući kao složna obitelj, Veseli se često, kako to oni kažu, otprave na zajedničke izlete, sportske susrete te neobavezna druženja.
MEĐIMURJE NA PRVOM MJESTU
Nema značajnije manifestacije folkora u Hrvatskoj na kojoj nisu sudjelovali, a nema ni puta bez dobrih šala .
- Nekad smo imali i pčelarsku sekciju. Mi folkloraši bismo se mučili i preznojavali na nastupima, a oni bi za to vrijeme fino izložili pčele i čekali nas u hladovini, šali se Gordana Kolarić, pa dodaje kako u povijesti svojih nastupa imaju i nošenje štafete iz nekih drugih vremena, nastupe na poznatim Jesenjim večerima diljem Međimurja, a sada i izradu živih jaslica, adventske nastupe u središtu Čakovca. Vrijedne ženske ruke s djecom sudjeluju na predblagdanskim radionicama, organizirale su izložbu starinskih frizura, a u rad su odnedavno uključena i djeca iz Osnovne škole Sveti Juraj na Bregu, dok u zajedničkim nastupima foklorne sekcije pomažu i tamburaši iz Žiškovca. Dakle, radi se puno, sve s ciljem očuvanja tradicije. Matija Grabrović u našem nam se razgovoru možda malo i pobojao da mladi ne počnu davati prednost nekim drugim krajevima Hrvatske, no kažu Veseli Međimurci - Međimurje će uvijek biti na prvom mjestu. Stoga im zaželimo još mnogo velikih obljetnica i jedinstvenu promociju našeg kraja diljem Hrvtske i Europe.
Kristina Štebih