Anica Zubović pjevala za Međimurje

Prošlog petka, 29. listopada u Čakovcu je koncert održala Anica Zubović, jedna od najistaknutijih protagonistica jugoslavenske zabavno-glazbene scene iz pedesetih i šezdesetih godina. U programu nazvanom Anica Zubović za Međimurje ona je podsjetila na neke od pjesama koje su joj donosile pobjede na festivalima i popularnost diljem tadašnje Jugoslavije, a i izvan njenih granica. Počela je s nekoliko tradicionalnih međimurskih pjesama čije su izvedbe bile njen zaštitni znak, a pomogla je da se ime Međimurja širom svijeta pročuje po njegovom glazbenom folkloru. Program je sadržavao i niz glazbenih točaka iz njenog kasnijeg repertoara, raznih žanrova, od klasičnih šlagera do mjuzikla. U programu su sudjelovali Blanka Tkalčić, mezzosopranistica iz Čakovca, koja je i inicirala koncert i Ronald Braus, bariton iz Rovinja. Glazbenu pratnju dao im je ansambl Vanje Lisaka, a program je vodio Vojo Šiljak. Ono što je nedostajalo bila je publika koje je bilo manje nego je gošća zaslužila. Time je okrnjen i cilj koncerta koji je imao humanitarni karakter - Međimurska županija, koja je bila domaćin koncerta, prihod će namijeniti kupnji novogodišnjih poklona djeci iz socijalno slabijih obitelji. Razlog slabijem posjetu, uz možda manjkavu promociju, zacijelo je bio u bojazni onog dijela publike koji se Anice Zubović sjeća kao jednog od velikih estradnih imena da bi susret nakon pola stoljeća od njenih zvjezdanih dana narušio sliku koju imaju o njoj. Pogrešno, iako u dobi vrijednoj poštovanja, ona je svojim nastupom potkrijepila razloge za poštovanje onih koji su je došli čuti i pozdraviti.
Dražen Kovač

- Ne, moja veza s Međimurjem nije rodbinska - rekla nam je Anica Zubović u odgovoru na pitanje odakle privrženost međimurskoj pjesmi. Neobično, u šest desetljeća aktivnosti u estradi, ovo je bio njen prvi koncertni nastup u Čakovcu, sjedištu regije čiji je bila svojevrstan glazbeni ambasador.
- Rođena sam u Zagrebu, u glazbeničkoj obitelji. Otac je bio Ličanin, a majka Slovenka. Međimurske pjesme počela sam izvoditi 1952. godine, kada sam pjevala na Radio Zagrebu. Tako mi je savjetovao Josip Stojanović, ravnatelj Tamburaškog orkestra Radio Zagreba, koji je bio i utemeljitelj i prvi direktor Opatijskog festivala. Prvu singl ploču s međimurskim pjesmama snimila sam 1953. godine, a 1954. sam prvi put otpjevala Rožica sem bila i Ki su dečki črlenejši, po kojima sam poznata. Na žalost, tek poslije punih pedeset godina, dobila sam priliku da pjevam u Čakovcu. Bila sam tu, doduše, već dva puta, ali to nisu bili koncertni nastupi. Jednom sam pjevala na zabavi u Hotelu, a za vrijeme rata na trgu pred crkvom - silom prilika, uz play back, što inače ne volim. Cijeli svijet sam obišla izvodeći i međimurske pjesme, a sad sam konačno došla u Čakovec.(d.k.)