Pozornica 22.07.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:40.

DAMIR FODOR, AMATERSKI GLUMAC IZ PRIBISLAVCA

Jedna od glavnih nagrada na KAM-u, smotri kazališnih amatera Međimurja, ona za najboljeg glumca, otišla je u Pribislavec. Dobio ju je Damir Fodor, član dramske diletantske družine KUD-a Kaštel iz Pribislavca, za interpretaciju lika Bolta Kezela u predstavi Romeo i Julija iz Gornjeg Trnovca, na tekst Mladena Kerstnera. U razgovoru povodom priznanja govorio nam je o sebi kao glumcu, ali i o svojoj družini i amaterskom dramskom stvaralaštvu.
Je li nagrada i priznanje za već prijeđen glumački put? Kad ste se počeli baviti glumom?
- Pred deset godina, uglavnom slučajno, bez namjere. Nedugo nakon obnove djelovanja KUD-a, pripremana je ista predstava, ali tada pod imenom Ftičeki popevleju, pod vodstvom pokojnog Augustina Lesjaka, utemeljitelja družine. To je prva predstava u kojoj sam sudjelovao. U pratećem dijelu ansambla svirao sam tamburu. Za sljedeću predstavu, bio je to Račun bez krčmara, na njegov vlastiti tekst, Gusti me pozvao da uskočim kao glumac. Naprosto nije bilo ljudi, a ja sam i pristao. Tako sam počeo i nastavio. Nakon ovih dviju predstava, 2003. godine došla je Proslava, na tekst Stjepana Škvorca, s kojom smo pobijedili na KAM-u i plasirali se na državnu smotru na Visu, što nam je bio prvi značajniji uspjeh. Iduće smo godine postavili Vatrogasce Senkera, Mujičića i Škrabea, a potom napravili stanku, ali smo 2006. godine pripremili dvije - prva je bila Vrata i prozori na tekst Stjepana Škvorca, a druga Križni pot Jandraša Škvorca Pavla Ružmana. Ja sam je odglumio, ona je praktički monodrama, drugi na pozornici imaju samo pokoju rečenicu, a i postavio sam je. I s njom smo pobijedili na KAM-u. Iduće godine radili smo predstavu Čuj, čuj - međimurski prijevod jedne od epizoda popularne TV serije koji sam ja pripremio. 2008. godine izveli smo Robin the Blood Senkera, Mujičića i Škrabea, a 2009. godine nismo sudjelovali. I ove godine jedva da smo se uspjeli pripremiti. Radili smo puno od siječnja, ali se u punom sastavu nismo uspjeli sakupiti više nego 2 ili 3 puta. Teško je to amaterski - jedan radi, drugi je na terenu ili putu, a za ovu predstavu treba okupiti 14 ljudi.
Koliko družina ima članova, tko ih vodi, odnosno režira?
- Stalni postav čini osam do deset ljudi, ali se i oni mijenjaju, netko ode, drugi dođe. Po potrebi se angažira i 14 ljudi, za Vatrogasce ih je bilo i 18. Redatelji smo uglavnom Vladimir Šarić, predsjednik KUD-a, i ja.
Već ste, dakle, navikli na priznanja, ali i na teškoće. Kako ste zadovoljni nastupom, neovisno o priznanju? Jeste li ga očekivali?
- Pobijedila je predstava Kristine Štebih, ali je selektor državne smotre, nakon što je vidio što ove godine imaju pokazati dramski amateri Hrvatske, na državnu smotru u Starigrad na Hvaru pozvao i nas, s našom predstavom. Na žalost, tamo se nismo iskazali, bili smo osjetno slabiji od onoga što možemo. Možda su to bili trema ili zamor u pitanju, ali prošli smo bez nagrada. No, imati dvije predstave među 13 najboljih amaterskih u cijeloj Hrvatskoj lijep je uspjeh za međimursko amatersko dramsko stvaralaštvo. Zadovoljan sam postignutim na KAM-u jer mislim da je bio vrlo kvalitetan, najbolji dosad, a i najbolje posjećen. Imao je najvišu kvalitetu scenarističkih predložaka. Dosad su se najčešće radili igrokazi, čak skečevi, ali ovaj put je bilo dosta ambicioznih tekstova, i to renomiranih autora, koji znaju potrajati više od sat vremena. To su već prave predstave koje i za sudionike znače kušnju pripremljenosti i uigranosti. I kostimografije su bile bolje nego prije, a i scenografije. Moj osobni uspjeh nisam očekivao. Ove se godine išlo prvo nominirati one koji su u užem izboru za nagrade (po uzoru na oskarovske i slične ceremonije, op. nov.). Baš sam išao na pozornicu kako bih preuzeo zahvalnicu za sudjelovanje u ime družine kad je objavljeno da sam među trojicom nominiranih. Već me to iznenadilo. Ja sam svoje odglumio najbolje što sam mogao, ali rekao bih da je bilo i boljih interpretacija od moje. Osobito su mi se dopale one mojih kolega iz Macinca i iz Veselih Međimuraca.
Kako ste došli do kvalitete za koju Vas nagrađuju? Kako učite i razvijate se, i kao glumac i kao redatelj, kad zapravo ni pretpostavki nije bilo?
- Sve to ide po instinktu. S iskustvom svatko ima manje treme, mada ona ne nestaje posve. Učim spontano, gledam druge, uspoređujem, analiziram. Svatko bi određenu ulogu drugačije interpretirao, tako i ja druge gledam razmišljajući kako bih ja to drugačije odigrao, a kao redatelj kako bih drugačije postavio scenu i glumce na njoj. U tome i jest razlika između nas u Međimurju i drugih koji dođu na državne smotre – oni imaju i profesionalne redatelje i na predstavu potroše i desetak tisuća eura, dok nas naša nije stajala ni kune. Sve sami napravimo i svi radimo sve, a redatelj mora raditi najviše od svih, dok bi inače samo trebao davati upute. No, taj duh nas drži skupa, možemo se i porječkati, ali svatko svakome može reći sve, a da nam drugi dan ne bude žao.
Imate li ambicija da u daljnjem radu napravite iskorak u nešto novo i više?
- Za to bi trebalo znatno više novca, da se može platiti bolje kostime i scenografije, a i angažirati redatelja. KUD sad iz proračuna Općine dobiva pomoć od 20 tisuća kuna, dramska sekcija vjerojatno od toga potroši 2 do 3, desetinu. Nešto se može učiniti bez novca - Odbor za kulturu u okviru Zajednice KUD-ova mogao bi pomoći posredujući u dobivanju dobrih tekstova. Može izgledati čudno, ali do pravih tekstova nije lako doći. Tu bi trebalo pojačati komunikaciju s Hrvatskim saborom kulture. Financijska situacija neće se promijeniti i zato nemamo ambicija da nešto bitno mijenjamo. Sve nas pokreće isto - vidimo ovo kao igru, to nas veseli i tako ćemo nastaviti.
Svim članovima družine zahvaljujem na dosadašnjem trudu i strpljenju jer su oni svojim radom pridonijeli tome da ja dobijem ovo priznanje.
D. Kovač

Izvor: 2882