Pozornica 24.12.2009. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:35.

Nagrada za prvu ulogu nakon duge stanke

MARIJAN TOPOLNJAK MARINKO, GLUMAC AMATER IZ NEDELIŠĆA

Iako se glumom i recitiranjem Marijan Topolnjak Marinko (54) bavio još od osnovne škole, ubrzo nakon odsluženja vojnog roka i ženidbe prestao je glumiti. Svojoj ljubavi iz djetinjstva i mladosti vratio se krajem protekle godine. Nakon gotovo 30 godina stanke, učlanio se u nedelišćansku Seljačku slogu koja je za ovogodišnji KAM pripremila predstavu prema Gogoljevoj Ženidbi. Marinko je u sporednoj ulozi Kočkarjeva odmah zablistao. Na 2. festivalu amaterskih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu dobio je nagradu za najbolju sporednu mušku ulogu. Prema glasovima publike, najbolje je među glumcima sporednih uloga interpretirao svoj lik. Ukratko se prisjetio svojih glumačkih početaka jer o nastavku nakon pauze, rekao nam je, baš i nema puno pričati.
- U školskoj dramskoj sekciji bio sam od 4. razreda osnovne škole. Gluma me već onda privukla i otada sam se uvijek bavio nečim takvim. Recitirao sam na svakoj školskoj priredbi. Moje prve uloge bile su ona prolaznika u Djevojčici sa žigicama te princa u Snjeguljici. Aktivan sam bio i kasnije u omladinskoj organizaciji Gornjeg Hrašćana i u Veleprometu, gdje sam radio kraće vrijeme. U Nedelišću je 1975. omladinska organizacija osnovala grupu koja se zvala U nadi. Vodio ju je Branko Vukšić. U sklopu nje uglavnom smo pripremali nastupe povodom državnih blagdana. Nakon toga je dio članova koji su bili aktivni u grupi U nadi u Nedelišću osnovao Amatersko kulturno-umjetničko društvo Mirko Bukovec. Među njima su, uz mene, bili Ljudevit Boščak, Štefanija Horvat, danas Oreški i Nada Serec, danas Trajbar. Iz onog vremena sjećam se uloge Jožeka u Gospodskom djetetu Kalmana Mesarića. Tu sam ulogu odigrao 27 puta i nedugo nakon toga sam prestao glumiti u AKUD-a. Još sam malo bio aktivan u omladinskoj organizaciji Čateksa, u kojem sam radio 30 godina i 6 mjeseci. Cijeli sam radni vijek bio prodavač. Prvo u Veleprometu, pa u Trgocentru i onda u Čateksu. U tom poduzeću znali smo recitirati na proslavama uz državne praznike, igrali smo predstave za djecu koje su dijelom bile i lutkarske. Sve je to trajalo do moje ženidbe, 1979. godine. Nakon toga sam sa svime prestao.
Baš se ničim vezanim uz glumu i recitaciju niste bavili?
- Povremeno sam pisao aforizme i pjesme i glumio Djeda Mraza po poduzećima, pa na priredbama uz Martinje i Vincekovo. Uobličio sam i program uz krštenje mošta u kojem glumim biskupa. Ali 32 godine nisam ozbiljnije nastupao, odnosno nakon Gospodskog djeteta, od posljednje izvedbe 1977. godine.
Što je presudilo za povratak na pozornicu?
- Odnedavno sam, unatrag nešto više od dvije godine, nezaposlen, pa imam više vremena i odgovara mi bavljenje glumom. Ponovo sam je se prihvatio na prijedlog Boščaka i Štefanije.
Kakav je bio povratak nakon toliko godina?
- Nije mi bilo lako jer smo započeli vježbati u listopadu 2008. godine, a već u travnju smo nastupili na KAM-u. Godine su tu i nije mi baš više lako zapamtiti tekst kao što je to bilo prije. Zato mi je puno pomogla supruga Ljubica koja je, kad sam učio, čitala tekst ostalih uloga, tako da mi je bilo lakše učiti moj tekst. U Kotoribi smo na smotri narodnih običaja izveli Snoboke za koje je tekst napisala Štefanija Oreški, odnosno preradila je tekst Stjepana Hranjeca (starijeg).
R. Topličanec

Izvor: 2852