MEZZOSOPRANISTICA ENA PONGRAC Svoj posao ne bih mijenjala ni za koji drugi na svijetu

Kada je sa šest godina počela pjevati u dječjem crkvenom zboru, Eni Pongrac, danas 26-godišnjakinji, nije bilo na kraj pameti kamo će je glas odvesti.

– Već sa šest godina na nastupima zbora gurali su me u prve redove kad su čuli da je moj dječji glas nešto iznad prosjeka drugih, prisjetila se Ena. Zaljubljena u glazbu od malih nogu, Ena je krenula u Umjetničku školu Miroslav Magdalenić Čakovec gdje je pohađala nastavu klavira kod Nade Varga, prof., a nakon toga, uz redovno gimnaziju upisala je i satove pjevanja u Varaždinu. Sve je to tada, za nju još bio hobi. 

– Nakon srednje škole, pitanje je bilo kamo dalje. Trebala sam ići na ekonomiju, čak sam završila i pripreme i uopće nisam razmišljala o glazbenoj akademiji. Međutim, Darija Hreljanović, prof., i Senka Bašek - Šamec,  prof., iz Umjetničke škole Miroslav Magdalenić Čakovec poticale su me da pokušam upisati akademiju u Grazu, pa sam odlučila da moram probati, objašnjava Ena dodajući kako su je na prijemni ispit u Graz vozili roditelji i nitko od njih troje nije zapravo očekivao da će upisati. No, između oko 180 kandidata, Ena je bila među četvero primljenih i njezin se dotadašnji svijet okrenuo naglavačke, hobi je malo po malo postajao ozbiljan posao, a na pitanje što bi se dogodilo da nije upala odgovara spremno. - Ništa, da nisam upisala, otišla bi na Ekonomski fakultet u Zagreb, zaboravila bih pjevanje i profesionalno bavljenje time i tu bi bio kraj, no, priča se ipak drugačije posložila, kaže naša sugovornica.

Nakon četiri godine školovanja u Grazu, diplomirala je prva u svojoj klasi s najboljim ocjenama i posebnom pohvalom te krenula na magisterij iz područja opernog pjevanja u Berlin koji je završila prošle godine.

– Svemu sam pristupala ležerno i bez puno briga i mislim da tu leži moj uspjeh. Nikad kod mene nije bilo posebne nervoze. Znala sam, da ću biti presretna ako upišem akademiju i magisterij, no ako i ne uspijem, sve će biti u redu – snaći ću se, dodaje simpatična Ena koja je i nakon završenog magisterija opernog pjevanja nastavila u „istom tonu“, upisavši magisterij iz područja lieda (koncertno pjevanje) u Berlinu. Njezin profesionalni put traži mnogo odricanja. Ena ima jako malo slobodnog vremena za druge aktivnosti koje nisu vezane uz fakultet i pjevanje, stalni je putnik jer se nastupi na kojima pjeva i glumi održavaju diljem Europe.

– Ovo je prvi puta u tri godine kako sam duže od tri dana kod kuće u Čakovcu, objašnjava.

– Jednostavno nemam vremena, puno putujem i radim na raznim projektima. Neka kazališna kuća kad postavlja operu, održi audicije, tamo se predstavim i ako me izaberu, tjednima radim za njih, učim tekst, odlazim na probe i nastupam dan za danom. Zbog sudjelovanja u takvim projektima ovih dana malo i zapostavljam fakultet, priznaje. - Trenutno se spremam u Finsku raditi na Operi Carmen, kazala nam je prilikom našeg posjeta.

Čar reflektora

Takvim tempom nastupa Ena bi voljela nastaviti u budućnosti, pjevajući u operama diljem Europe, dok se kao profesorica pjevanja za sada ne vidi, no tko zna kamo će je put odvesti.

– Obožavam ovaj posao i u potpunosti se vidim na pozornicama iako naravno, ni u tom poslu nije sve cvijeće i zlato. Nije sve samo učenje pjevanja i talent, već su ti i sreća, samopouzdanje te dobra promocija i prezentacija samoga sebe. Tu nema slobodnog vremena i vezanja za jedan kraj, nastupi su diljem Europe, pa i svijeta, preporučuje život profesionalnog pjevača Ena samo onima koji su sto posto sigurni da to žele.

– Nije to za sve, ali ja ovaj posao ne bih mijenjala ni za što, obožavam ga, naglasila je Ena koja je svoje zavidne sposobnosti imala prilike pokazati na mnogim pozornicama, a najdražu ulogu teško joj je izdvojiti. – Svaka uloga ima neku svoju čar u koju se zaljubim, za sve se jako trudim, no još uvijek, imam tremu prilikom nastupa. Pjevam na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom i ruskom, govori Ena.

Ove godine uspjela se i kvalificirati na prestižno natjecanje pjevača u Moskvi na kojem su nastupili mnogi svjetski pjevači. – Samo sudjelovanje bilo je za mene velika pobjeda i uspjeh, objašnjava mezzosopranistica koja je danas, s mnoštvo nagrada za pjevanje i nizom uspješno ostvarenih uloga na pozornici, zahvalna svima koji su je poticali da upiše akademiju i krene u profesionalne pjevačke vode, a posebno je zahvalna obitelji - roditeljima Mladenu i Meliti te sestri Mariji koji su uvijek bili njezin vjetar u leđa i najveća podrška.